Petar i Pavle Golubović imali su samo 7 i 5 godina, kada su zajedno sa svojim roditeljima streljani u Konjicu u noći između 1. i 2. jula 1992. godine. Njihovi roditelji, Đuro i Vlasta, bili su profesori u konjičkoj gimnaziji i nakon početka ratnih sukoba ostali su u tom gradu, iako je većina Srba napustila Konjic. Verovali su da su bezbedni i da nemaju razloga za brigu i strah, jer nikome nisu učinili nikakvo zlo.
Pripadnici specijalne muslimanske policije su u noći 1. jula 1992. upali u njihov stan i odveli oca Đuru, majku Vlastu i njihove sinove uzvodno uz Neretvu i na 5 kilometara od Konjica ih streljali. Međutim, dogodilo se da je sedmogodišnji Petar preživeo streljanje i kada su zločinci otišli izvukao se ispod tela ubijenih roditelja i u pola noći pošao da traži pomoć. Došao je do policijskog punkta u selu Bijela i ispričao policajcima šta se dogodilo. Ti policajci su ga izručili istim ljudima koji su ubili njegovog brata i roditelje, tako da je mali Petar od 7 godina po drugi put streljan!
O ovom zločinu se dugo posle rata ćutalo u Konjicu, ali je taj muk prvi prekinuo musliman – Anis Kosovac. Anis je na ulazu u pravoslavno groblje u Konjicu podigao spomen-ploču svojim komšijama, druge vere, dečacima Petru i Pavlu, koja danas podseća i opominje na nešto što nikada ne smemo zaboraviti, a što neki već godinama pokušavaju da izbrišu.
Izvor: Fejsbuk, Spomen ploča streljanim dečacima Petru i Pavlu koju je podigao Anis Kosovac
U znak sećanja na stradale konjičke dečake, a u čast Svetih apostola Petra i Pavla, crkva u Borcima je obnovljena. I tako se sada uz likove apostola, na prestonoj ikoni, nalaze i likovi mučenički postradalih srbskih dečaka Petra i Pavla koji, zajedno sa Slobodanom Stojanovićem, Milicom Rakić, Markom Simićem i svom našom dečicom nevino postradalom u prethodnim ratovima, mole Boga za nas.