Predstavljamo vam 10 pronalazaka koji su zauvek promenili svet, a izumeli su ih Srbi.
Najbrilijantniji um 20. veka, čiji izumi i danas zadaju glavobolje naučnicima, u velikoj meri zaslužan je za funkcionisanje naše svakodnevice. Nikola Tesla je rođen u ličkom selu Smiljanu, u tadašnjoj Austrougarskoj, kao sin seoskog pravoslavnog sveštenika.
Njegov sistem naizmenične struje omogućio je znatno lakši i efikasniji prenos električne energije na daljinu. Ovim otkrićem započela je nova era industrijalizacije. Takozvana Teslina struja zbog svoje visoke frekvencije od više ampera nije opasna po čoveka, te na osnovu dubinskog delovanja svoju primenu nalazi i u medicini (dijatermijska struja).
Inače, Tesla je izumeo više od 700 zaštićenih patenata i inovacija. Njegovo ime uvedeno je u Kuću slavnih pronalazača SAD-a.
Rođen u banatskom selu Idvor, od oca Konstantina i majke Olimpijade, u zemljoradničkoj porodici kao jedno od desetoro dece, veći deo života proveo je u SAD-u.
Svetsku slavu doneo mu je pronalazak nazvan „Pupinovi kalemovi”. Naime, ovo otkriće je omogućilo otklanjanje štetnog dejstva kapacitivnosti vodova koje je predstavljalo glavnu smetnju prenosa signala na dužim rastojanjima, a manifestovalo se pojavom šuma. Problem je rešen postavljanjem induktivnih kalemova na strogo određenim rastojanjima duž vodova. Razradio je novu matematičku teoriju prenosa oscilacija kroz žicu sa raspoređenim masama, a ti induktivni kalemovi u njegovu čast nazvani su Pupinovi kalemovi.
Pupin je izumeo mnogo pronalazaka, od kojih je patentirao 24. Za svoj sveobuhvatan rad dobio je mnoge nagrade i priznanja. Bio je i uspešan pisac i prvi Srbin kome je dodeljena Pulicerova nagrada.
Ovaj srpski inženjer, geofizičar, klimatolog i astronom osnivač je Katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu i svetski je uvažen naučnik. Zahvaljujući njemu, danas znamo da na klimu utiču faktori iz svemira, a pre svega Sunce. Po njemu su nazvani po jedan krater na Marsu i na Mesecu, a NASA ga je svrstala među 15 naučnika najzaslužnijih za razvoj nauke o Zemlji. Rođen je u Dalju kod Osijeka. Studirao je na Bečkom tehnološkom institutu gde je diplomirao građevinu i stekao doktorat.
Godine 1920. je objavio monografiju „Matematička teorija termičkih fenomena uzrokovanih sunčevim zračenjima“. Rezultati ovog rada su mu doneli značajnu reputaciju u naučnom svetu. Ova solarna kriva nije potpuno prihvaćena sve do 1924, kada je meteorolog i klimatolog Vladimir Kepen predstavio krivu u svom radu „Climates of the geological past”.
Milanković je, između ostalog, predložio reformu julijanskog kalendara, čime bi on postao precizniji od gregorijanskog, koja je u načelu usvojena 1923. na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu, ali još uvek nije primenjena.
Srbin po nacionalnosti, poreklom iz Novog Bečeja, Ognjeslav Kostović Stepanović rođen je u Austriji 1851. godine. Školovao se u Mađarskoj, a kasnije se preselio u Rusiju. Pripadao je imućnoj srpskoj trgovačkoj porodici, a govorio je srpski, mađarski, engleski i francuski jezik. Iako rođen u istoj deceniji kao i Nikola Tesla i Mihajlo Pupin i pronalazač mnogih izuma, ostao je na marginama. Međutim, Rusi ga i danas smatraju "kraljem pronalazača".
Godine 1911. prvi na svetu stvorio je leteći čamac, hidroavion. Projektovao podmornicu za osam ljudi sa pogonom na motor od 100 KS sa unutrašnjim sagorevanjem na tečno gorivo. Prijavu za patent motora podneta je tek 1888. godine, a rešena četiri godine kasnije. Njegov motor je osmocilindrični sa 80 konjskih snaga, dok je Dajmler napravio sa svega jednom i po. Kostović se dugo vremena odricao svog prava na motor, jer je nastojao da sačuva tajnu za Rusiju zbog čega nije pristajao da iznese detalje svog pronalaska.
Treba napomenuti i da je 1879, tražeći novi materijal za izgradnju dirižabla, izmislio arborit, po mnogima prvi veštački sintetički materijal, neku vrstu šperploče.
Voja Antonić je rođen u Šapcu, filmski montažer, pronalazač i publicista. Takođe je urednik novina, a doprinosio je u brojnim radijskim emisijama.
Međutim, najpoznatiji je po tome što je prvi na teritoriji Jugoslavije konstruisao i napravio „Galaksiju“ – kućni računar na principu samogradnje. U leto 1983, čitajući literaturu o mikroprocesorima, Antonić je zaključio da primitivan procesor CDP 1802 može softverski da generiše video-signal bez pomoćnog specijalnog kola.
Kako su u to vreme računari još uvek bili retkost, pošto je tada propisima bio zabranjen uvoz robe u vrednosti preko 50 nemačkih maraka, Antonić je ponudio naučnom časopisu „Galaksija”.
Kompletno uputstvo za samogradnju je odštampano decembra 1983, pa je preko 8.000 entuzijasta u Jugoslaviji došlo do svog prvog kućnog računara.
Poreklom Nemac, Ljubomir je srpski naučnik i matematičar, zatim profesor mehanike na Velikoj školi, ministar prosvete i privrede Srbije, pronalazač i akademik Srpske kraljevske akademije od osnivanja 1887. godine.
Radio je u Rudarskom odeljenju Ministarstva finansija Kneževine Srbije, na istraživanju gvožđa u Africi i rudišta na Rudniku i Kosmaju, a posle srpsko-turskog rata 1878, kao član ekipe rudara ratnika, odlazi u oslobođene krajeve na geološka istraživanja terena.
Patentirao je više naprava sa primenom u rudarstvu (razmernik, naprava za lomljenje kamena…), od kojih je najznačajnija bušilica za duboke bušotine.
Osnivač Milanske opservatorije je, između ostalog, bio je i izvrstan stvaralac: filozof, matematičar, astronom, fizičar, inženjer, pedagog, geolog, arhitekta, arheolog, konstruktor, optičar, diplomata, putopisac, profesor, isusovac, najbolji pesnik na latinskom jeziku osamnaestog veka i prevodilac. Rođen je 18. maja 1711. godine, kao sedmo dete trgovca Nikole Boškovića (Srbina iz Orahova kod Trebinja u Hercegovini) i majke Pavle (italijanskog porekla, iz porodice Bara Betere, poznatog dubrovačkog pesnika). Ceo radni vek proveo je u tuđini, gde je stekao i svetsku slavu, a samo se jednom vratio u svoj rodni grad Dubrovnik - 1747. godine.
Ruđer Bošković je, između ostalog, tvorac i jedinstvenog zakona sile, pretpostavljajući da postoji ne samo privlačenje (Njutnov zakon), nego i odbijanje u naizmeničnom menjanju na malim rastojanjima među telima. Smatrao je da je elementarna čestica bez dimenzija izvor sile, a vreme i prostor je, nasuprot Njutnu, smatrao relativnim, pa se s pravom može nazvati pretečom Alberta Ajnštajna.
Mihajlo Petrović Alas, prvi doktor matematike na Balkanskom poluostrvu, rođen je u porodici beogradskog sveštenika. Na Sorboni je stekao dve diplome, iz matematike i fizike. Vratio se u domovinu i od 1894. pa sve do penzije 1938. predavao matematiku na Beogradskom univerzitetu.
Bio je jedan od najvećih stručnjaka u svetu za diferencijalne jednačine i član akademija nauka u Beogradu, Zagrebu, Pragu, Varšavi i Bukureštu. Najmanje se, međutim, zna, da je bio i daroviti pronalazač. U Francuskoj su mu priznati patenti za daljinar, spravu koja se koristi u vojsci; za poseban sistem zupčanika; za uređaj koji omogućava brodovima da plove i kad im torpedo probije trup; za dubinomer.
Između ostalog, njegov najznačajniji pronalazak je hidrogenerator, preteča današnjeg računara, za koji je dobio nagradu 1900. godine u Parizu na Svetskom sajmu naučnih dostignuća.
Odmah po okončanju studija na Visokoj tehničkoj školi u Karlsrueu (Baden-Virtemberg), gde mu je jedan od profesora bio Rudolf Dizel, potom i u Drezdenu (Saksonija), novopečeni inženjer mašinstva Dobrivoje Božić dobio je posao u Srpskim državnim železnicama. Međunarodnoj uniji železnica svoje rešenje kočnice železničkih vozila prijavio je preko železnice Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca 1925. godine.
Posle niza testiranja na pruzi Zagreb–Rijeka i nakon otpora njegovom rešenju od Nemaca i Francuza, 1928. godine priznat je njegov patent sistema kočenja kao čuvena kočnica „Božić”. Prvi je predložio kočenje putničkih vozova u funkciji brzine (kočnice sa dva radna pritiska).
Konstruisao je najefikasniji kočnik (vodeći uređaj kočnice) kojim se sa lokomotive upravlja kočnicom voza. Božićeva rešenja kočnice železničkih vozila ostala su kao osnova za sve tipove do danas primenjenih vazdušnih kočnica u železničkom saobraćaju.
Pronalazač popularne „nularice”, konstruktor mašine za šišanje, rodio se u siromašnoj porodici u Neradinu. Posle školovanja u rodnom mestu, odlazi u Irig da uči berberski zanat.
Još u Irigu je došao na ideju da konstruiše mašinu koja bi unapredila berbersku delatnost. Gotovo praznog novčanika napušta svoj zavičaj 1855, a samo deceniju kasnije – 1865. – berbernice širom Evrope bile su preplavljene mašinama za šišanje, izumiteljskim otkrićem našeg zemljaka.
U Londonu gde se nastanio našao je finansijere za svoj izum, a odmah je niklo i nekoliko fabrika za proizvodnju. Uzeo je pseudonim Džon Smit da bi lakše uspeo u svetu biznisa, a kada je umro, njegova imovina je procenjena na 22 miliona funti.
(Glas javnosti)