Objetak prvobitno je bilo vlasništvo advokata Aleksandra Pavlovića, Beograđanina rodom iz Gornjeg Milanovca i tada nosilo naziv “Malgre Andree” (Uprkos Andre).
“Nesrećna Francuskinja, gospođa Andre, supruga gospodina Pavlovića, kao da je predosećala sva burna tek nadolazeća vremena, nikako nije želela nikakvu vilu na udaljenom i “divljem” Zlatiboru. Međutim, gospodin Pavlović bio je uporan i, očito, prožet inatom, pa je vila “Uprkos Andre” bila izgrađena za veoma kratko vreme”, navodi se na sajtu turističke organizacije “Zlatibor”.
Vila je nakon Drugog svetskog rata, eksproprisana i od tada neprekidno menja vlasnike: proglašena je za Titovu vilu, iako Josip Broz Tito u njoj neajverovatnije nikada nije boravio, ne računajući jedan kratak ručak u dvorištu vile iz 1974. godine.
Kao Vila Predsedništva Vlade SFRJ, vila je zaštićena kao kulturno dobro, a onda je postala vlasništvo RTS-a, navedeno je na sajtu turističke ogranizacije “Zlatibor”.
Titova vila Zlatibor -> isto Titova vila Zlatibor
— hristina tošić (@hrtruth) May 15, 2020
Bitno da je nekad bilo lepo pic.twitter.com/y33VRyknUu
Objekat ove vile, danas je deo turstičkog kompleksa “Titova Vila Apartments&SPA”, čiji se investitori hvale njenim kulturno-istorijskim značajem, ali mu svakako ne odaju počast.
Naprotiv, mala vila je sa svih strana okružena visokim zgradama, koje su u potpunom neskladu sa njom, pa više izgleda kao bi da je “progutaju” nego da istaknu njen značaj.
Na koji način su kulutrna dobra zaista zaštićena u našoj zemlji, i koliko ova vrsta njihove eksploatacije koristi turizmu u Srbiji, pitanja su za nadležne institucuje.
(Izvor: Nova.rs)