"Danas su roditelji često mešali želje i potrebe svoje dece. Na primer, većina dece bi bila savršeno srećna kada bi im roditelji dozvolili da jedu u restoranu brze hrane. To je želja deteta, ali potreba deteta je da ima uravnoteženu i zdravu ishranu.
To su dve različite stvari. Razlika je sasvim jasna, ali da biste lakše utvrdili šta je legitimna želja deteta, a šta stvarna potreba, morate uspostaviti dobru komunikaciju s njim, što često predstavlja izazov", objašnjava on.
Na pitanje šta podrazumeva pod dobrom komunikacijom, odgovara: "U Nemačkoj sam radio s deset porodica koje imaju tinejdžere. To su bile obične porodice sa uobičajenim problemima.
Većina ovih tinejdžera je rekla da njihovi roditelji nemaju vremena da ih slušaju ili čak ne žele da ih slušaju. Roditelji su bili šokirani – bili su ubeđeni da slušaju svoju decu, da obraćaju pažnju na njih. Ali istina je da roditelji retko posvećuju vreme isključivo svojoj deci. Često je TV uključen ili razgovaraju na svojim mobilnim telefonima ili se na drugi način zabavljaju.
Deca su veoma osetljiva na ovu vrstu nedostatka pažnje, na ovakav vid zanemarivanja. Ovo naglašavam jer su i odrasli osetljivi. Zamislite da idemo na sastanak.
Šetamo bulevarom i dok šetamo, ja stalno pričam na mobilni.Što biste mislili? Da sam nepristojan i sigurno me više ne biste želeli videti. Mnogi roditelji rade upravo to, svakodnevno: drže dete u jednoj ruci, a mobilni telefon u drugoj.
To frustrira decu. Zamislite da se vaš suprug tako ponaša, razgovara s vama jednim okom gledajući TV ili hoda pored vas i stalno priča na mobilni. I vi biste, siguran sam, postali frustrirani", ističe on.
Glas javnosti/R05H