Novo istraživanje je pokazalo da 28 najnaseljenijih gradova u SAD-u, među kojima su Njujork, Čikago, Dalas i Denver, tonu između dva i 10 milimetara godišnje.
Korišćenjem satelitskih radarskih merenja, tim istraživača s Politehničkog instituta Virdžinija i Državnog univerziteta razvio je mape visoke rezolucije koje prikazuju sleganje tla u većim američkim gradovima. U svakom od 28 proučavanih gradova najmanje 20 odsto grada je tonulo, a u 25 gradova najmanje 65 odsto.
Gradovi u Teksasu pokazuju najveće stope sleganja, gde Hjuston prednjači. Tamo oko 40 odsto grada tone više od pet milimetara godišnje, dok 12 odsto grada tone 10 milimetara svake godine.
Sleganje tla nije neuobičajeno širom sveta, jer se mnoga područja sležu zbog prirodnih geoloških procesa. Međutim, tim sa Univerziteta Virdžinija tek je zaključio da je 80 odsto sleganja urbanih područja u SAD-u uzrokovano uklanjanjem podzemnih voda za ljudsku upotrebu. Kako gradovi rastu, ovaj problem se može dodatno pogoršati.
I dok sleganje tla predstavlja rizik za obalne gradove, kojima preti i rast nivoa mora pogoršan klimatskim promenama koje uzrokuje čovek, ono takođe ugrožava gradove u unutrašnjosti čineći ih sklonijim poplavama. Osim toga, neravnomerno sleganje tla u gradu može destabilizovati zgrade i infrastrukturu.
"Latentna priroda ovog rizika znači da infrastruktura može biti tiho ugrožena vremenom, pri čemu šteta postaje evidentna tek kad je ozbiljna ili potencijalno katastrofalna", izjavio je Manočeh Širzei, vanredni profesor u Laboratoriji za posmatranje Zemlje i inovacije Virdžinija teka.
Iako ne možemo u potpunosti zaustaviti sleganje tla ispod urbanih područja, ipak se može raditi na ublažavanju. Prema istraživanju, potencijalni koraci koje treba preduzeti uključuju poboljšanje praćenja sleganja tla, promene politika upravljanja podzemnim vodama i planiranje otpornosti infrastrukture.
Istraživanje je obavljeno 8. maja u časopisu "Nature Cities".