U intervjuu za ZDF, drugi program nemačke javne televizije, Džihić je rekao da režim u Srbiji „brutalno primenjuje silu protiv demonstranata, uz pomoć svojih odreda batinaša i specijalnih jedinica policije“.
„U prorežimskim medijima vlada raspoloženje koje bukvalno priziva nasilje, koje preti i difamira. Ispod crte, bilans je da režim (u Srbiji) državni monopol sile svesno pretvara u monopol raspodele sile“, smatra Džihić, koji je viši istraživač na Austrijskom institutu za međunarodne poslove u Beču i član Savetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG).
U anketama se jasno pokazuje da vlada ubrzano gubi poverenje, kaže Džihić, dodajući da su ljudi besni i gnevni, jer „policija u krajnjem prebija mladost zemlje“.
Ipak, Evropska unija u Srbiji igra na kartu stabilokratije, dakle stavlja stabilnost ispred demokratije. „Dilovima, poslednji je u vezi sa litijumom, održavaju Vučića na vlasti, i u to ime žrtvuju evropske vrednosti i norme. Uz to dolazi i da Srbija održava vrlo bliske odnose sa Rusijom i Kinom“, rekao je Džihić, podsećajući „da se Vučićeva spoljna politika već dugo sastoji od sedenja na nekoliko stolica“.
„Očigledno je da je Vučić, uprkos njegovoj pro forma evropskoj retorici, u osnovi više impresioniran kineskim predsednikom Si Đinpingom i ruskim predsednikom Vladimirom Putinom“, rekao je Džihić.
„Konkretno je reč o tome kako oni sprovode državnost i kontrolu u svojim zemljama. Kada bi EU oštrije kritikovala Vučića, vrlo je moguće da bi se sve više okretao u pravcu Kine i Rusije“, ocenio je Džihić.
On je ipak ocenio da vlasti u Srbiji više neće moći da se vrate na status kvo iz oktobra prošle godine, jer se Vučićeva „aura nepogrešivosti, dominacije i snage raspala“. Rezultat je, smatra Džihić, i to da protesti neće tako brzo prestati, jer su energija i nakupljeni bes ljudi preveliki, a režim ne popušta.
Za Džihića zato postoje dva moguća scenarija dešavanja u Srbiji. Prvi je, smatra Džihić, još brutalniji nastup režima protiv demonstranata, što bi Srbiju pretvorilo u policijsku državu, „koja ne bi nastupala samo autoritarno, nego povremeno i kao diktatura“, ali je pitanje koliko dugo bi režim to mogao da održi.
Drugi scenario su izbori pod međunarodnim pritiskom, što znači da bi „EU a time i Nemačka povećale pritisak na Srbiju“, da budu raspisani novi izbori. U tom slučaju, EU i OEBS bi „vrlo pažljivo“ pratili da ti izbori budu fer i slobodni.
U slučaju takvog razvoja situacije, koji je prema Džihićevoj oceni i nužan, otvorio bi se proces „povratka Srbije u normalnost, koja bi bila i demokratska“ i mogla da postane i evropska, zaključio je Džihić.
Glas javnosti/B04S