Srbijo, da li je ovo moguće!? Gazdama bolje da zaposle Albanca ili Vijetnamca nego Srbina

Srbija je u poslednjih nekoliko godina postala privlačna destinacija za strane radnike, posebno iz zemalja poput Kine, Vijetnama, Albanije i drugih, zbog nedostatka domaće radne snage u određenim sektorima, poput građevinarstva, proizvodnje i uslužnih delatnosti.

U martu 2025. godine, zakonski okvir za zapošljavanje stranaca nastavlja da se razvija, ali i dalje izaziva brojna pitanja i polemike, posebno u vezi sa troškovima i obavezama poslodavaca.

Zapošljavanje stranaca u Srbiji regulisano je Zakonom o zapošljavanju stranaca i Zakonom o strancima, koji su od februara 2024. godine doživeli značajne izmene. Glavna novina je uvođenje jedinstvene dozvole koja kombinuje pravo na privremeni boravak i rad, čime je postupak značajno pojednostavljen. Zahtev za ovu dozvolu podnosi se elektronski preko jedinstvenog portala, a Nacionalna služba za zapošljavanje (NSZ) vrši proveru uslova, dok konačnu odluku donosi Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP). Stranac mora posedovati vizu za duži boravak (Viza D) ako dolazi iz zemlje sa viznim režimom, a poslodavac je dužan da sprovede test tržišta rada kako bi dokazao da nema kvalifikovanih domaćih kandidata za dato radno mesto.

Strani radnici u Srbiji najčešće dolaze iz Rusije i Kine

Na društvenim mrežama često se pojavljuju tvrdnje o troškovima zapošljavanja stranaca u odnosu na domaće radnike. Jedna od njih glasi: "Ako zaposlite građanina Srbije za neto platu od 100.000 dinara, to vas košta oko 163.000 dinara, dok za Albanca sa istom neto platom plaćate 112.000 dinara. Ako Kinez u Srbiji zaposli Kineza ili Vijetnamca, onda on državi ne plaća ništa."

Provera prve tvrdnje: Za građanina Srbije sa neto platom od 100.000 dinara, poslodavac plaća doprinose za penzijsko, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, kao i porez na zarade. Prema važećim stopama u 2025. godini, ukupni trošak poslodavca za neto platu od 100.000 dinara zaista iznosi oko 160.000–165.000 dinara, što potvrđuje da je cifra od 163.000 dinara realna.

Provera druge tvrdnje: Za stranca, poput Albanca, sa neto platom od 100.000 dinara, poslodavac takođe plaća doprinose i porez, osim u slučajevima kada postoje posebni međudržavni sporazumi o izbegavanju dvostrukog oporezivanja ili socijalnom osiguranju. Srbija ima sporazum sa Albanijom u okviru inicijative Otvoreni Balkan, koji omogućava radnicima iz Albanije iste uslove kao domaćim radnicima, uključujući obavezu plaćanja doprinosa. Dakle, tvrdnja da zapošljavanje Albanca košta 112.000 dinara nije tačna – trošak bi bio sličan kao za građanina Srbije, osim ako poslodavac ne koristi nezakonite metode izbegavanja doprinosa, što je protivno zakonu.

Najbrojniji radnici u Hrvatskoj su Bosanci i Nepalci: Za zapošljavanje generacije Z trebaju nove strategije

Provera treće tvrdnje: Tvrdnja da "Kinez koji zaposli Kineza ili Vijetnamca ne plaća ništa državi" je netačna i verovatno proističe iz zabune ili širenja dezinformacija. Zakon o zapošljavanju stranaca ne pravi razliku između nacionalnosti poslodavca – svi poslodavci, bez obzira da li su domaći ili strani subjekti, dužni su da plaćaju doprinose i poreze za svoje zaposlene, uključujući strance. Međutim, u praksi postoje slučajevi nelegalnog rada "na crno", gde poslodavci izbegavaju prijavljivanje radnika, što je ozbiljan problem, ali nije zakonski regulisano niti dozvoljeno.

Kontroverze i izazovi

Zapošljavanje stranaca u Srbiji izaziva različite reakcije. S jedne strane, privreda ima koristi od priliva radne snage koja popunjava deficit u određenim sektorima. Prema podacima NSZ, u 2023. godini izdato je preko 52.000 radnih dozvola strancima, a očekuje se da će taj broj rasti u 2025. Najveći broj radnika dolazi iz Kine, Turske, Rusije i zemalja Zapadnog Balkana. S druge strane, javnost izražava zabrinutost da strani radnici potiskuju domaće radnike sa tržišta rada, posebno zbog percepcije da su jeftiniji.

Od 1. juna nove olakšice za zapošljavanje građana Zapadnog Balkana u Nemačkoj

Slučaj radnika iz Vijetnama u Zrenjaninu 2021. godine, kada su otkriveni nehumani uslovi rada, dodatno je podgrejao debate o eksploataciji stranih radnika i nedostatku nadzora. Izmene zakona iz 2024. godine imaju za cilj da poboljšaju transparentnost i zaštitu prava stranaca, ali implementacija i dalje predstavlja izazov.

Zapošljavanje stranaca u Srbiji u 2025. godini nastavlja da bude ključan deo strategije za prevazilaženje nedostatka radne snage, uz olakšane procedure i digitalizaciju procesa. Međutim, tvrdnje o značajno nižim troškovima za zapošljavanje stranaca u odnosu na domaće radnike nisu u potpunosti tačne i uglavnom su rezultat nelegalnih praksi ili pogrešnih interpretacija zakona. Za dalji napredak, neophodno je strože poštovanje propisa i veća transparentnost kako bi se osigurala ravnoteža između potreba privrede i zaštite prava svih radnika.

Glas javnosti

SKINI APLIKACIJU