Pa ipak, čudo se desilo. Živadin je preživeo zloglasni koncentracioni logor i dočekao je oslobođenje 1945. u Mauthauzenu.
O jednom od svojih doživljaja priča ovako:
"Amerikanci su počeli da dele hranu. Živadin je svedočio: ”Postrojeni su robovi svih nacija. Onda se desilo čudo. Preko 20.000 robova odjednom je poletelo prema kazanima sa hranom. Mnogi bolesni i nemoćni su padali, a preko njih su gazile gladne mase. Pogledajte sada, molim vas, ko smo mi Srbi. Od 600 Srba nijedan se nije maknuo iz stroja.
Američki oficir nas je posmatrao. Bio je iznenađen našom prisebnošću i našim dostojanstvom. Zapitao je: ”Ko ste vi?” Ja sam mu odgovorio: ”Mi smo Srbi”. Onda me je ponovo zapitao: ”Da li biste hteli da napravite red, da bi hrana mogla da se podeli?” Uhvatili smo se pod miške i opkolili kazane. Tako je počela podela hrane”
Glas javnosti/Pogledi.rs