Na pitanje zašto je i ko dozvolio da knjige završe na ovaj način, mogao bi da usledi neprijatan odgovor: šta će ikome ove knjige kada je sve manje onih koji umeju da ih čitaju!
Naime, tužna fotografija koja kruži društvenim mrežama prikazuje nemar za kulturno nasleđe i vredno blago koje se nalazi u knjigama, sada spremnim za prvo smetlište na kojoj će u nekoj nekontrolisanoj vatrenoj stihiji grejati deponijske pacove i pse lutalice. Možda od toga ipak više mora da nas zabrine činjenica da ove knjige, uredno poređane na gomili, nikome ne trebaju i da za njih ne postoji mesto u nekoj javnoj biblioteci.
Ipak, podaci su neupitni.
Svaka peta osoba nema diplomu srednjeg obrazovanja, dva odsto stanovništva u Srbiji je nepismeno, 11 procenata je onih sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem, a bez školske spreme 2.68 posto naših građana. To su nesumnjivo šokantni pokazatelji za sve u ovoj zemlji, izgleda, sem za naše političare koji se još ne oglašavaju, iako se zna da su prvo njima i predočeni.
Nacija koja je dala Vuka Karadžića i nobelovca Ivu Andrića, danas posramljena stoji pred ružnim prizorom na očigled brojnih prolaznika. Da, nove tehnologije i digitalni zapisi, smenili su "analogne" udžbenike i knjige, i neumitni tok vremena menja planetarno lice i sredstva i načine učenja. No ipak, ako knjige baš niko i neće, moraju li i one biti izvrgnute ruglu, i možemo li bar u ime nekih starih vremena kada smo učili iz ovih knjiga i kojima dugujemo sav tehnološki progres u kojem živimo, sačuvati sećanje na njih i ostaviti ih da dostojanstveno stare na nekim policama, makar samo i kao ukras.
Na kraju svega, šta ćete čitati kada vam iscuri baterija na mobilnom a ne bude bilo struje da uključite kompjuter?
(Glas javnosti)