Prof. dr Radunović nam otkriva da bi samo nekoliko dana posle odluke o razrešenju, tačnije u novembru, bilo 30 godina od njegovog dolaska na Institut za reumatologiju u Beogradu. On navodi da ne oseća nikakvo kajanje za svoje planove o organizaciji reumatološke zdravstvene zaštite, već da u duši ima samo osećaj moralne teskobe. Nada se, kako kaže, da to nikome nije bila namera, već da je slučajna greška. Ta moralna teskoba stoji zbog toga što je svedok dugogodišnje pogrešne selekcije stručnjaka u njegovoj oblasti i što vidi da o tome ne odlučuju pravi predvodnici struke sa duboko moralnim motivacijama, već eksplicitni interesi grupe doktora i povezane farmaceutske industrije, kao i nekoliko nevladinih organizacija sa profitnim željama, i najmanje dve agencije za kongresni turizam.
Doktor objašnjava da je nastojao da u prvom planu za usavršavanja ne budu doktori koji se iskazuju u prepisivanju nekog leka, niti medicinske sestre koje u tome sarađuju, nego oni koji pišu kvalitetne stručne radove i koji zadovoljavaju domaće, pa čak i međunarodne standarde za prikazivanje tih radova i time doprinose promociji institucije.
- Histerični napadi ili napadi panike, koji su nažalost rašireni i kod naših koleginica i kolega, ne mogu se, naravno, svrstati u pomenutu kategoriju. Ne može neko da se pojavi u medijima, a da ne dobije dozvolu rukovodstva u ime institucije, da nekažnjeno iznosi neistine, toga sigurno nigde nema. Međutim, ovde su zaposleni to radili i govorili protiv ove ustanove kao da je ona otišla u smeće, kao da ne ide u dobrom pravcu - ističe dr Radunović i dodaje da su prošli brojne vanredne provere, na osnovu poziva nezadovoljnika.
- Prigovori su bili upućeni radnoj, zdravstvenoj i sanitarnoj inspekciji, tražena je zaštita podataka o ličnosti, ali je posle brojnih kontrola sve prošlo besprekorno. Bilo nam je ovde 15 inspekcija, ali nije bilo nekih značajnih nalaza. Bilo je par sitnica koje smo otklonili, kao što su ukidanje biometrijske identifikacije zaposlenih kada dolaze i odlaze sa posla i provere da li ima štetnosti u prostoriji za rastvaranje citostatika i to je bilo sve na nivou onoga što je očekivano. Institut je išao u daleko boljem pravcu nego što je to bilo ranije. Oporavili smo se i pored svih onih udara koje smo primili za vreme pandemije. Nakon borbe protiv pandemije ustanovu sam preuzeo sa svega desetak hiljada evra, a ostavio sam pun budžet sa više od 250.000 evra sopstvenih sredstava. Tokom pandemije smo radili uspešno, tesno sarađivali sa ambulantnim službama KBC Bežanijska kosa i Klinike za infektivne i tropske bolesti. Pacijente koji su zahtevali intezivnu disajnu potporu premeštali smo uglavnom u Specijalnu kovid bolnicu Batajnica, KBC Bežanijska kosa, KBC „Dragiša Mišović“ ili KBC „Zemun“. U to vreme sam skoro tri meseca bio pripravan svaku noć radi premeštanja teških pacijenata ili prijema novih, a kroz naša odeljenja prošlo je skoro 1.000 obolelih, delom zahvaljujući vizitama svih odeljenja koje sam kao rukovodilac sprovodio. Nakon toga uspeli smo da dobijemo tri savremena aparata za fizikalnu terapiju i skupi polarizacioni mikroskop, kao poklon farmaceutskih kompanija. Na osnovu ličnih kontakata uspeo sam da dobijem pomoć za renoviranje parkinga u dvorištu Instituta. Tada smo potpuno rešili kišnu kanalizaciju, jer su ranije na parkingu stalno bile poplave koje su povremeno ugrožavale podrum i prizemlje instituta. Popravili smo veliki deo infrastrukture, nabavili dosta informatičke opreme i krenuli da promenimo bolnički informacioni sistem iz 2008. godine kako bismo uspostavili punu mogućnost razmene informacija sa ostalim klinikama, pošto imamo sve podatke o našim pacijentima širom Srbije.
Na kraju razgovora, dr Radunović kaže da će sve navedeno imati epilog na sudu, jer je izostalo preventivno delovanje zajednice. On ističe da je pristao na razgovor da bi se sprečili ovakvi napadi na bilo koga ko radi svoj posao sa najboljim namerama i pokušava da unapredi kulturu naše zajednice.
- Sadašnji sam šef katedre za specijalističku nastavu iz reumatologije na našem Medicinskom fakultetu i mogu vam reći da imamo visok kvalitet naučnog rada. Na primer, moj lični impakt faktor (IF) trenutno je najmanje tri puta veći od prvog sledećeg nastavnika iz našeg Instituta (prim. aut. mera uticaja nekog naslova u naučnom časopisu naziva se faktor odjeka). Pitam se da li imam pravo na nekakvu zaštitu javnosti i zaštitu suda? Moja ustanova ima kodekse ponašanja koji su u ovom slučaju svi prekršeni, ali ja to ne mogu da rešim, jer su mi mesecima oduzeti svi mehanizmi. Mnoge moje odluke su dovođene u pitanje tužbama i pozivanjem inspekcijskog nadzora, iako su imale za cilj poboljšanje efektivnosti zdravstvene zaštite. Upravni i nadzorni odbor su i dan - danas sastavljeni od unutrašnjih članova koji su više od deset godina u penziji, što je jedna potpuno nelegalna situacija, uprkos mojim apelima nadležnima u ministarstvu. Posle medijske hajke i 15 inspekcija ne mogu da shvatim šta sada neko, u stvari, od mene očekuje? Da li da ostanem ovde da radim ili da napustim zemlju i da, kao neko ko je bio priznati stručnjak u reumatologiji, odem u neku od zemalja u okruženju ili u inostranstvo? Da li to iko želi od mene i šta bi im rekli moji pacijenti? - kaže prof. dr Radunović na kraju razgovora ogorčen na trenutno stanje u lekarskoj struci svoje ustanove.