Ono što je mnoge iznenadilo je koliko takvih toponima postoji u Poljskoj. Možda nećete verovati, ali samo mesta koje se zovu Srbinovo ima sedam.
Da bi razumeli kako i odakle toliko toponima moramo da poznajemo istoriju srpskog naroda. Srbi na severu, danas poznati kao Lužički Srbi imali su moćnu državu kojoj je centar bio na ostrvu Rujan, danas poznatom kao Rigen. Tu je bio verski i administrativni centar njihove države sve dok germanske vojske predvođene Dancima, po papinoj naredbi, nisu uništile grad i poslednji mnogobožački hram u Evropi. Inače u grad Rujan je bio toliko bogat i lep da su ga zvali i Zlatni Rujan. U njemu se nalazila i najveća statua paganskog božanstva Vida pokrivena zlatom.
Ti Srbi su se delili, stara srpska boljka, na Pomorance (odatle naziv Pomeranija) i Poljake. Pomoranci su se bavili pomorstvom i trgovinom, a Poljake je više zanimalo kopno. kada su Nemci okupirali zapadne delove države ostao je deo Srba u njima i većina je asimilovana osim Lužičkih Srba. U drugim delovima je došlo do menjanja naziva naroda, i kao što od Srba na Balkanu, prihvatanjem stranog naziva za sopstveni narod, nastaju Slovenci, Hrvati, Bugari, a kasnije i Makedonci, Bošnjaci i Crnogorci, tako i na teritoriji današnje Poljske nastaju Poljaci.
Izuzetak do tog "preimenovanja" naroda tada su bili današnji Kašubi. Oni su sebe uporno nazivali Srbima. Glavni grad teritorije na kojoj su živeli zvao se, gle čuda, Beograd koji na žalost više ne postoji. Kašubi su osnovali i grad Gdanjsk,
Neki nemački istoričari su ih zvali Kašubski Srbi. Posle Prvog svetskog rata Poljskoj su obezbedili ponovni izlaz na Baltičko more, a tom narodu pripada bivši premijer Poljske, a sadašnji predsednik Saveta Evrope Donald Tusk, zatim autor poljske himne Juzef Vibicki ,a i čuveni Ginter Gras dobitnik Nobelove nagrade za književnost po babi je Kašub.
Sada vam je verovatno jasnije kada vidite ovu mapu Poljske zašto je takva kakva jeste.

(Glas javnosti)