Blagoslovljena oblinama rokokoa, zlatnom kosom, svetlim očima i tenom porcelanske lutke, Kristina Soderbaum, rođena u Danskoj, vrlo brzo postala je simbol arijevske lepote, a nacistička Nemačka ju je svakako tako i brendirala. Ćerka profesora hemije koji je sedeo u odboru za Nobelovu nagradu, u početku je studirala umetnost, ali je nakon smrti oba roditelja, koji su se suprotstavili njenim pozorišnim ambicijama, otišla u Berlin da igra u pozorištu pod Rudolfom Klajnom Rogeom.
Manja filmska uloga u komediji "Onkel Brasig" (1937) doveo je do toga da je otkrije Vajt Harlan, inovativni i energični reditelj koji je već bio naklonjen Gebelsu. Harlan joj je dao glavnu ulogu u mračnom i ćudljivom filmu "Jugend" (1937), sentimentalnoj drami o ljubavi, i učinio je svojom trećom ženom. Nakon toga, do 1945. godine, Soderbaum se pojavljivala isključivo u produkcijama svog supruga.
Nakon invazije na Poljsku, Gebels je naručio snimanje filma "Jevrejin Zis", odbojnu grotesknu adaptaciju sentimentalnog Fojhtvangerovog romana. Harlan, koji je u tom trenutku bio i Kristinin muž, u filmu je prikazao uglednog Jevrejina koji je silovao devojku Doroteu Šturm.
Gebels je bio veoma moćan i odlučivao je o svakom aspektu snimanja filmova. Kristina je navela u intervjuu za "Gardijan" kako je njen muž, Harlan, nevoljno pristao da snima "Jevrejin Zis". Na plakatima za film je pisalo: "Zis je silovao Doroteu, Jevreji dalje ruke od nemačkih žena!"
Novinarka "Gardijana" je pri susretu sa Soderbaum rekla da je i sa svojih osamdeset godina prelepa, i kako i dalje ima rozikasto-bledunjavu kožu. Kristina je govorila u tom intervjuu kako je Gebels, apsolutni šef nacističke propagande, nije voleo. Glumica je navela da je, sa druge strane, Hitler uvek bio blagonaklon prema njoj.
- Rekao mi je da nisam seksi, već erotična. Užasno puno ljudi se zaljubljivalo u mene, ali nisam sigurna da me to činilo seks simbolom. Gebels je imao lepe i gotovo drage oči, ali bio je pravi đavo - rekla je svojevremeno nacistička zvezda.
Soderbaum je bila prelepa žena, popularna i voljena, ali kaže da je živela u zlatnom kavezu. U svojoj autobiografiji, ona je napisala da su ljudi su bili neprijateljski raspoloženi prema njoj i njenom suprugu i deci posle rata, da decu u školi nazivali nacistima.
Njenom mužu je nakon rata suđeno zbog širenja nacističke propagande, ali pošto nisu uspeli da dokažu direktnu vezu između tragedije rata i njegovih filmova, on je oslobođen. Pred kraj rata je rekla da se osećala krajnje glupo snimajući filmove dok se neprijatelj približavao.
U intervjuima koje je davala u poznijim godinama, ljudi su govorili da se Soderbaum činila mirnom i benignom, ne previše bistrom. Kažu da je pokazivala malo svesti o prošlosti i prilično grotesknoj prirodi svoje karijere; niti je reagovala uznemirenom odbrambenošću poput nekih od njenih savremenika.
Kristina je umrla 2001. godine u staračkom domu u Nemačkoj, a poslednji film koji je snimila je bio "Noćni voz za Veneciju" iz 1994. godine u kojem je glumila sa Hjuom Grantom.
(Glas javnosti/B92)