Meri je na ideju o ovom čudivištu došla jedne noći tokom sna. Naime, devojka je sanjala o utvari koja je ležala na podu ali je davala znake života. I tada joj je sinula ideja.
Interesantno je da mnogi pogrešno veruju da se čudovište zove Frankeštajn.
Zapravo, Viktor Frankenštajn je naučnik, dok demon nije imenovan. Merina knjiga počinje rođenjem doktora Viktora u Napulju.
Pretpostavlja se da je inspiraciju za radnju romana autorka pronašla u dvorcu u nemačkom gradu Darmštadt. Pojedini istoričari tvrde da su Meri Šeli i njen muž posetili upravo ovaj dvorac prilikom krstarenja rekom Ren. Dok su bili tamo, verovatno su saznali da postoji neuravnotežen alhemičar Konard Dipel, koji je živeo u dvorcu i pokušavao da napravi eliksir za dugovečan život. Pričalo se da je Diksel iskopavao grobove i eksperimentisao na leševima, kao što će u njenoj priči raditi Viktor Frankenštajn.
Postojao je još jedan sličan slučaj, a radi se o fizičaru Đovaniju Aldini koji je eksperimentisao u studiju sa strujom na leševima, pokušavajući da ih vrati u život. Aldinijevi eksperimenti nisu bili tajni, on je to radio tokom javnih nastupa. U decembru 1814. Šeli se u svom dnevniku prisetila da je prisustvovala konferenciji o struji i fantazmagoriji u Londonu. Ideju da napravi čudovište koje nastaje iz struje možda je pronašla baš tokom pomenute posete.
U početku je Merino delo bilo kritikovano, da bi posle nekog vremena Frankenštajn bio ponovo proučavan. Šelin roman je prvi istinski roman fantastike. Nakon ove knjige termin frankenštajn ušao je u svakodnevni jezik za označavanje nečeg natprirodnog i zastrašujućeg.
Ovaj roman poslužio je kao inspiracija za više od 50 filmova.
Prvi, kratkometražni film po ovom romanu, u trajanju od svega 15 minuta, realizovao je Tomas Edison 1910. godine.
(Glas javnosti/redinfoportal)