To znači da se nedavna sećanja kombinovana sa informacijama koje smo skladištili poslednjih godina – sećanjima, traumama, emocijama i osećajima – stvaraju tajanstvene, ponekad apsurdne snove.
Međutim, još nije moguće utvrditi zašto naš um noću putuje na određena mesta ili zašto bira određene uspomene, boje, glasove, prizore ili ljude. I dok se neki ljudi često prisete svojih snova, drugi imaju problem s tim.
Postoji mnogo razloga zbog kojih ne možete da se setite onoga što ste sanjali, a ovo su neki od najčešćih:
Istraživanja su pokazala da stres, ne samo da narušava i skraćuje REM fazu spavanja, već i povećava broj buđenja tokom noći. I jedno i drugo mogu da otežaju pamćenje onoga što ste sanjali.
Važno je izbegavati hranu koja remeti san – teška hrana, masni i prženi obroci, začinjena jela, citrusno voće, ali i gazirana pića.

Trauma je slična stresu, ali mnogo intenzivnija. To može lako dovesti do nesanice, ali i potpunog suzbijanja prisećanja snova u nastojanju da se što pre zaborave bolne noćne more.
Preporuka je da se pre spavanje izbegava kofein, nikotin, alkohol, jer sve to remeti san. Iako se čini da, recimo, alkohol doprinosu bržem ulasku u san, on zapravo remeti spavanje u drugoj polovini noći kada dolazi do probavljanja tog alkohola.
Sve od nesanice, pa do apneje u snu i narkolepsije može negativno da utiče na ciklus spavanja.
Prema psihologu i stručnjaku za snove Rubinu Najmanu, prebrzo buđenje možda da vas natera da zaboravite snove.
(Glas javnosti/Stil)