Ova skloništa bi se prema prvobitnom planu koristila za sklanjanje u slučaju 3. svetskog rata i tu bi ljudi mogli živeti normalno.
Poznata su kao Dikia Čeng skloništa.
Skloništa su bila dugo čuvana u najstrožoj tajnosti, a službeno nikada nije objavljena površina ovih kompleksa.
Veruje se da pokrivaju površinu veću od 50 kilometara i da povezuju sve glavne vladine zgrade.
U ovom podzemnom ’gradu’ izgrađena je mreža od oko 10.000 atomskih bunkera.
A preko 300.000 civila učestvovalo je u izgradnji ovog kompleka.
Ljudima je naređeno da spremaju hranu, stvari i sve što bi im trebalo za preživljavanje.
Kompleks sadrži restorane, pozorišta, skladišta, fabrike i sve ono što bi ljudima omogućilo normalan život pod zemljom u slučaju nuklearnog napada.
Kako ova skloništa nikada nisu korišćena, osamdesetih godina pretvorena su u malene stambene zajednice.
Iako je 2010. godine odlučeno da se atomska skloništa ne mogu koristiti u stambene svrhe, veliki broj ljudi u Kini i dalje živi u podrumima nalik na ove.
Uveče čitava zajednica ljudi isčezne u mraku grada i skloni se u ’svet ispod’.
Oni koji najviše naseljavaju ovaj ’podzemni’svet su radnici migranti ili studenti sa ruralnih područja.
Život u ovim podzemnim bunkerima ume da bude jako težak. Vazduh nije svež i čist, jako malo svetlosti dospeva u ove domove a kako na ovim mestima živi jako puno dece nije uvek ni bezbedno.
Sliku o ovim bunkerima možemo zamisliti i poređenjem sa životom glavnih aktera ovogodišnjeg oskarovca ’Parazit’.
-Iz skučene, zagušljive sobe, bez svetlosti, sa pogledom na mračne,prljave ulice gde god da pođete sigurno ćete mirisati na ’podrum’.
(Glas javnosti/Sputnjik Srbija)