Dvorski kompleks Karađorđevića, duboko u sebi krije jednu tajnu i ljubavnu priču. Ova priča je o velikoj ljubavi maršala Tita i njegove sekretarice Davorjanke Paunović Zdenke, koju je Josip Broz zakopao u šumi "Belog dvora", podigao joj spomenik, i svako jutro obilazio njen grob, plakao i ostavljao ružu.
Davorjanka je pripadala krugu požarevačkih skojevaca. Nju i nekoliko njenih drugarica su u gradu zvali "Crvene devojke". Ušla je u SKOJ još u srednjoj školi i bila je, pored rada u literarnoj sekciji i drugih zadataka, zadužena za "žensko pitanje" tj. osvešćivanje žena da se zalažu za svoja prava, da budu ravnopravne sa muškarcima u nasleđivanju imovine, u pravu na rad i u svim ostalim ženskim pitanjima.
Početkom 1941. poslata je po zadatku u Zagreb na radio-telegrafski kurs koji je nadgledao niko drugi do Josip Broz Tito. Tog trenutka se tok Davorjankinog života menja ka još većim obavezama, jer postaje Titov lični kurir a od početka rata i pratilac, sekretarica i životna saputnica.
Priče o njihovoj stravstvenoj vezi bile su veoma česte, čak se išlo dotle da su ih članovi Vrhovnog štaba često zaticali u vođenju ljubavi u šatoru Josipa Broza.
Sa titom je prošla sve ofanzive pa i desant na Drvar kada su uz dosta sreće i požrtvovanost boraca koji su im bili u pratnji , uspeli da pobegnu nemačkim vojnicima ispred nosa.
Umrla je 1.maja 1946. godine, imala je samo dvadeset i pet godina.
Pričalo se da je sam Tito bio toliko pogođen ovim gubitkom da je bio spreman da se odrekne svog položaja i to odmah nakon rata, smatrajući da ne može da nastavi život bez nje. Naravno na scenu su stupili komunistićki rukovodioci i Broza ubedili da je takav čin nepovoljan po zemlju.
(Glas javnosti)