Navode se dokazi da izaziva kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, rak, ubrzano starenje ćelija, gojaznost i mnoge druge ozbiljne zdravstvene probleme. Govori se i o količini šećera koju sadrži ali i o fosfornoj kiselini koja ima još pogubniji efekat. Ali, feonomen koka-kole ne gubi na svom značaju.
8. 05. 1886. godine je apotekar Džon Pemberton izmislio svoj lek za glavobolju. Pomešao je ekstrakte iz dve biljke, južnoameričke koke i afričke kole. Lek je prodavan po 5 centi. Ljudi su bili veoma zadovoljni efektima jer je kombinacija kokaina i kafeina. Prva boca koka-kole je napravljena u Misisipiju 1894. godine. “Privatna revolucija” ovog pića je tada počela svoj svetski put. 1903. godine kompanija je morala da izbaci kokain iz sastojaka, ali su zato pojačali prisustvo kofeina koji je takođe stimulator, ali nije zabranjen. Celokupni recept je bio i ostao misterija, receptura koka-kole je tajna. Možda je počela da bude tajna iz praktičnih razloga ali je to doprinelo da se stvori fama oko napitka.

Ukus koka-kole je i običan i neobičan u isto vreme. Sladak ali ne može se reći da je to klasična slatkoća. Misterija iz recepta je perfektno preneta na sam ukus koji je i ambivalentan i konkretan. U isto vreme je i lako i teško opisiv. Oni koji znaju da prepoznaju ukuse mogu da osete arome muskatnog oraščića, korijandera, vanile i cimeta kao i soka limete i limunske kiseline. Mogu i da kažu da je to odlična kombinacija koja vuče i privlači konzumenta da pije dalje, i što je još bitnije, da je želi dok je nema, te da oseća potrebu da kupi napitak.
Receptura je osporavana, ali i dalje traje. To joj dodaje na misteriji a onda se sve vraća u krug – misterija i sastojci koji izazivaju želju podstiču konzumiranje a velike svetske prodaje održavaju trajnost brenda.
Flaša je bila dizajnirana tako da podseća na lepo izvajano žensko telo a sam logo sa belim slovima na jarko crvenoj pozadini pojačava emociju prema brendu. Tokom vremena ta emocija je postala bitnija od samog proizvoda – kompanija Koka-kola ne prodaje samo piće, već sreću u tom piću. U marketingu se crvena boja koristi da pojača moć, uzbuđenje, energiju i strast što dalje vodi ka stimulisanju apetita.

Koliko god da su svesni štetnosti koka-kole neki kupci ističu da je njena kalorijska vrednost (42 do 49 kalorija na 100 mililitara) gotovo ista kao ona koju ima pivo. Takođe ističu i da lišće plave agave uz određeno vreme vrenja postaje meskalin a da su likeri i sirupi od agave u slobodnoj prodaji. “Nije sve crno-belo”, kažu ljubitelji koka-kole.
Zašto neki kažu da je “cepaju kao ludi” ili ne mogu da izađu iz prodavnice a da je ne kupe? Navode se razlozi da “najbolje ide uz ručak”, da se “slaže sa mesom ili testom”, da je “dobra kada se radi noćna smena i potrebno je da se ostane budan”. Neki vole njen miris a neki cene to što im rešava problem sa varenjem. Pojedincima je odlična jer ne vole kafu a navodi se i činjenica da je kompanija Koka-kola “moćni simbol slobode” (kako su padali diktatorski režimi tako je i kompanija ulazila na ta tržišta).
Da li je na kraju bitno da li se koka-kola voli zato što je voli ceo svet ili je to zbog magije samog napitka – pitanje je za razmišljanje. Ono što je sigurno je da magija i dalje traje.
(Glas javnosti)