U srpske manastira moravskog stila spadaju oni podignuti od Maričke bitke 1371. godine do 1459. godine kada se desio pad naše srednjevekovne države. Najznačajniji istorijsko-arhitektonsko-duhovni spomenici koji pripadaju moravskoj školi su crkva Lazarica, manastiri Ravanica, Kalenić, Ljubostinja i Manasija kao i oni manji kao što su Pavlovac i Jermenčić. Zašto Jermenčić?
Naime, prema nekim predanjima i legendama određeni vazalski jermenski vojni odredi koji su bili u osmanlijskoj službi i koji su upućeni u Srbiju kao podrška Turcima bili su opčinjeni srpskim crkvama i manastirima toliko da više nisu hteli da budu neprijatelji onima čiji su duhovni objekti bili slični njihovim. Otkazali su poslušnost Turcima i prišli Srbima. Oni koji su preživeli borbe su se nastanili na planini Ozren i sagradili manastir svetim Arhanđelima Gavrilu i Mihailu - Jermenčić. Predanje kaže da se to desilo 1392. godine. Postoje i legende da su manastir podigli Jermeni koji su bežali od Turaka ali i da su to bili neki odbegli jermenski monasi.
Bilo kako bilo, to je moguće bio početak jermenskog uticaja na arhitekturu srpskih manastira i crkava tog doba jer je kasnije utvrđeno da fasadne plalstike (najviše rozete, bifore i trifore) na zidovima naših duhovnih spomenika podsećaju na raskošne preplete koji se mogu naći u Jermeniji. Pre dolaska ovog naroda na naše tlo fasadna plastika na našim crkvama i manastirima nije bila tako raskošna.
Jedan od najkarakterističnijih elemenata rozete kao rezanog ukrasa je preplet. On je u moravskoj ornamentici po pravilu dvočlan, što znači da je svaka traka sastavljena iz dva vlakna. U tome je razlika jedna od glavnih izmedju moravskog i primorskog prepleta, koji je tamo bio veoma razvijen i primenjivan od IX do XI veka, a koji je gotovo uvek sastavljen od tročlane trake. Međutim, u Gruziji i Jermeniji motiv prepleta je najsrodniji moravskom.
Rozete su bukvalno "prenesene" kod nas tj. njihova izrada nije razrađivana jer su već bile neverovatno lepe i njihova izrada usavršena. Neke su i identične.
To je bio samo još jedan od uticaja na srpsku arhitekturu koji je doprineo da ona ima svoj poseban pečat jer nije bila puko preslikavanje vizantijske, već spoj raznih upliva koji su dolazili. Tako je naša arhitektura pratila naš duh - primanje svih gostiju i svih uticaja kao da su nam "rod rođeni".
Kada je jermenski uticaj u pitanju, mogu se izdvojiti i manastir svetog Đorđa u Starom Nagorčinu čija je prvobitna građevina verovatno imala jermensko-gruzijsko poreklo, što se može zaključiti po glatkim kamenim zidovmai fasada, raščlanjenim samo po vertikali jakim pilastrima, kao i ravno završenim prozorima kao i manastir Vitovnica na kome postoji jermenski natpis iz 1218. godine. Iznad severnih vrata ovo manastira se nalazi kamena ploča sa natpisom na starojermenskom i staroslovenskom jeziku, preneta iz crkve u Oreškovici, poznate kao Jermenska. Miloš Crnjanski je zapisao da je Sveti Sava na putu kroz Jermeniju bio zadivljen majstorstvom njihovih neimara, pa ih je pozvao u Srbiju da učestvuju u gradnji crkava, što objašnjava natpis u Vitovnici.
Dakle, vojnici koji su došli sa Turcima su se, u stvari, sreli i sa svojim precima što pokazuje koliko su drevne srpsko-jermenske veze.
(Glas javnosti)