Bojne poznate ličnosti, među kojima su čuveni psihijatar Sigmund Frojd, pisac Mark Tven i brojni drugi bili su začetnici i članovi univerzitetske grupe koja je izučavala ovaj fenomen.
Širom sveta milioni ljudi do sada su prijavili da su imali iskustvo da "budu van svog tela" u trenutku kada su bili na fizičkoj ivici smrti i svi ga opisuju slično - kao momenat proširene svesti, trenutak spokoja i blaženstva kakav nikada do tada nisu osetili, kao osećaj ljubavi i pripadanja. Sve to ljudi su osetili u trenucima kada, po saznanjima moderne medicine, njihova svest nije mogla da funkcioniše, jer nije bilo moždane aktivnosti.
Jedno od najupečatljivijih iskustava te vrste i ono koje je i najsurovije zagovornike nauke i lekare navelo na preispitivanje, jeste iskustvo Pem Rejnolds. Godine 1991. Pem Rejnolds iz Atlante doživela je "iskustvo blisko smrti", kada se morala podvrgnuti operaciji mozga zbog životno preteće aneurizme koja joj je otkrivena. Operacija je zahtevala da tim lekara njenu telesnu temperaturu spusti, zaustave srce i moždanu funkciju, kako bi smanjili opasnu aneurizmu. Tokom te kompleksne procedure Pemin mozak je bio van funkcije čitavih 45 minuta.
Međutim, Pem je sve vreme bila "svesna" i mogla je da jasno vidi i čuje šta se oko nje dešava, ko stoji sa njene leve i desne strane i šta ko izgovara.
Da stvar bude još bizarnija, Pem je svojim lekarima do detalja opisala koji instrument su koristili za "bušenje" njene lobanje, šta se u kom trenutku dešavalo, ali i šta su govorili za vreme operacije - znala je svaki detalj procedure.
Za sve to vreme, EEG, aparat koji meri frekvenciju moždanih talasa, pokazivao je ravnu liniju, što znači da njen mozak fizički nije bio aktivan. Ali, njena svest na neki način jeste.