Pokušali smo da saznamo kako oni proživljavaju, od čega plaćaju dažbine, poreze ili kredite i da li nam pred očima zaista odumire jedna od posebno lepih i atraktvnih profesija - turističkog vodiča.
Zvanični podaci govore da u Srbiji ima oko 2.400 turističkih vodiča, koliko ih je u poslednjim decenijama položilo za licencu Ministarstva turizma, mada je, kako saznajemo, tek njih oko 600, koje među sobom zovu “klasa optimist”, ovaj vredan papir i obnovila, ali nade u nove poslove još uvek se mere u promilima.
U ovom specifičnom zanimanju tek mali broj turističkih vodiča ima stalno zaposlenje u nekoj agenciji i dobilo je pomoć u prvom talasu pomoći od države, ali su zato odmah nakon ta tri meseca morali na biro za zapošljavanje, jer nisu znali šta će sa njima. Većina su takozvani frilenseri, koji slobodno biraju poslodavce i destinacije, ali oni ne dobiše baš ništa, jer nisu bili “prepoznati” u paketima državne pomoći ugroženim delatnostima. A svaka pomoć bi im značila, a nije da nisu zaslužili, jer od svakih 100 dinara koji su zarađivali državi je odlazilo između 34 do 67 odsto!
Za Glas javnosti o tome priča dugogodišnji lecencirani turistički vodič Boris Miljković koji je mahom radio za velike turističke agnecije kao što su “Sabra” i Argus turs”:
-Pričalo se da su baš pred pandemiju korone bile na redu neke zakonske promene, koje je i iniciralo Ministarstvo turizma, da se zanimanje turističkog vodiča preciznjije uredi i izbegnu ovakve situacije, ali nismo imali sreće. Dosta kolega je za ovih godinu dana, teška srca, promenilo zanimanje, jer se tek sa po nekoliko lokalnih i regionalnih tura ne može preživeti. Radimo, kako i ja, još neke poslove i nadamo se da će nekakvog letovanja od juna i biti, ali putovanja do evropskih destinacija to je vrlo teško, tvrde rampe su ispresecale sve granice. Prepušteni smo samima sebi i veliko je pitanje koliko će nas ostati u ovoj profesiji i kada se koliko- toliko situacija sa pandemijom korona smiri, - priča neveselo licencirani turistički vodič Boris Miljković za Glas javnosti.
Podsećanja radi, prema našim zakonskim propisima turistički vodič može da radi na osnovu ugovora sa nekom agencijom ili da otvori sopstvenu firmu, što je u njjihovom mahom sezonskom poslu malo iplativo, jer morate da imate prilično veliki obim poslovanja da bi plaćali redovne mesečne dažbine u celoj toj godini. A ko će im sada dati ugovor o delu, to je tek misaona imenica, iako je to većini bio jedini način da overe zdravstvene knjižice, godine staža i slične neohodne potrebe.
Znači, tužna i surova priča sve dok ih država “ne prepozna”, a moraće jednom kada pomisle da je vreme da živimo normalno.
(Glas javnosti)