Feudalna porodica iz 14. veka koja je upravljala Vranjskom župom bila je plemićkog roda. Reč je o uglednoj porodici Bagaš, za koju istoričar Stojan Novaković i još neki autori tvrde da je bila vlaškog, odnosno romanskog porekla. U istorijskim izvorima prvi Bagaš koji se pominje i za koga znamo jeste knez Baldovin. Na osnovu Povelje kralja Stefana IV o manastiru Svetog Nikole u Vranju izdate Hilandaru, zaključujemo da se radi o savremeniku kralja Stefana Dečanskog. Za vernu službu kralju Stefanu Dečanskom, knezu Baldovinu i njegovoj deci se ovom poveljom potvrđuje pravo na posed crkve Svetog Nikole sa okolnim vlastelinstvom. U posed je dobio i sela Donje i Gornje Vranje, Sobinu, kao i katun Vlaha Psoderci, sa okolnim selima. Nasledno pravo kasnije imali su njegovi potomci.
Knez Baldovin bio je kaznac, odnosno kraljevski poreznik čiji je zadatak bio ubiranje kraljevskih prihoda. U Dečanskoj hrisovulji kaznacu je pripadalo prvo mesto među svetovnim dostojanstvenicima. Kaznaci koji su služili Nemanjiće imali su titulu velikog kaznaca, za razliku od službenika oblasnih gospodara koji nisu bili potčinjeni velikom kaznacu već gospodarima oblasti. Sem šturih izvora o ovom čoveku, drugih podataka o njegovom životu nema. Njegovo ime se pominje u poveljama, a postoji i podatak o gradu Golubinje, koji se pominje u 14. i 15. veku kao vlasništvo kaznanca Miroslava, tepčije Kuzme, kaznanca Baldovina, ćesara Uglješe i vojvode Nikole Skobaljića.
Prilikom obnove crkve Svetog Nikole 1894. godine pronađene su tri nadrgrobne ploče na kojima su upisana imena kneza Baldovina, gospođe Ane (verovatno njegove žene) i Nikole, njegovog unuka. Župan Maljušt, srodnik Baldovina, zbog koga je car Dušan izdao Povelju kralja Stefana IV o manastiru Svetog Nikole, kojom se potvrđuje prilog ovog vlastelina Hilandarskoj bogomateri, biće zadužbinar kao i svi članovi ove vlastelinske porodice. Njegov sin, Nikola Baldovin Bagaš bio je gospodar Kostura, današnje Kastorije u Grčkoj, čiji se grob nalazio u crkvi Svetog Nikole.
Porodica Bagaš posedovala je veliki feudalni posed, a Vranjska župa imala je još sela, katuna, crkvenih poseda, ali i vojno utvrđenje zvano Markovo Kale. To sve govori u prilog dobroj organizaciji države i velikoj moći i ugledu ove srednjovekovne porodice. U drugoj polovini 14. veka, Bagaši se više ne pominju kao gospodari Vranja.
Izvor: Slobodna reč