Žiri NIN-ove nagrade u sastavu Teofil Pančić (predsednik), Marjan Čakarević, Marija Nenezić, Ivan Milenković i Branko Kukić izabrao je u uži izbor 17 naslova i to:
1.Vladan Matijević, Sloboda govora (Laguna)
2. Darko Cvijetić, Što na podu spavaš (Кnjiževna radionica Rašić)
3. Svetislav Basara, Кontraendorfin (Laguna)
4. Enes Halilović, Ljudi bez grobova (Laguna)
5. Uroš Dimitrijević, Siroti mali ratovi (Presing)
6. Filip Grujić, Podstanar (LOM)
7. Jovica Aćin, Polazeći od kraja sveta (Laguna)
8. Vladimir Кopicl, Purpurna dekada (Dereta)
9. Savo Stijepović, Prekrasne ruševine (Dereta)
10. Nenad Teofilović, Fraktura (Dereta)
11. Srđan Srdić, Ljubavna pesma (Partizanska knjiga)
12. Zvonka Gazivoda, Hostel Kalifornija (Geopoetika)
13. Boris Miljković, Jugosloveni (Geopoetika)
14. Bojan Savić Ostojić, Ništa nije ničije (Кontrast izdavaštvo)
15. Lazar Pašćanović, Spam (Imprimatur)
16. Radovan Beli Marković, Stojna vetrenjača: četiri kanata (Srpska književna zadruga)
17. Ognjen Spahić, Pod oba Sunca (Кontrast izdavaštvo)
Ovogodišnji lauret biće poznat 25. januara kada će oko podneva biti saopšteno ime dobitnika NIN-ove nagrade za 2020. godinu. Sagovornici "Glasa javnosti" saglasni su da sve što ima prizvuk "srpskog " nije poželjno, ali i da pripadnice lepšeg pola uglavnom diskriminisane.
Među naslovima u užem izboru nema nekih veoma zvučnih naslova iz prošle godine i autora a četvorica književnika je po svojoj odluci nastavila bojkot još od prošlogodišnje nagrade i povukla svoje naslove iz šireg izbora. To su Igor Marojević (’Ostaci sveta’), Slaviša Pavlović (’Himerina krv’), Dejan Stojiljković (Dukat za lađara) i Vlada Arsić (Osinje gnezdo).
Dejan Stojiljković, književnik za Glas javnosti kaže da je novi kriterijum NIN-ovog žirija, po svemu sideći, da dobitnik mora da bude levičar i da ne sme da bude žena!

-U statutu NIN-ove nagrade piše da članovi žirija moraju "sistemski" da prate domaću književnost. Kao rezultat tog sistemskog praćenja imamo to da su ove godine žene postale nepodobne kao romanopisci. Sad, nameće se logično pitanje: da li su članovi žirija toliki ženomrsci i tradicionalisti koji misle da je ženama mesto u kuhinji ali ne i u izborima za književne nagrade, ili se to sistemsko praćenje ogleda u čitanju samo romana koji su napisali muškarci? Ili je prosto stvar u tome da u tom žiriju niko sistemski ne prati domaću književnost već vagaju po nekim svojim kriterijumima a oni su izgleda ovakvi: laureat mora da bude levičar i ne sme da bude žena. Da stvar bude još gora, u žiriju sedi jedna žena, koja očigledno ne sme da se protivi većini koju čine sve same muškarčine. Predlažem da se nagrada od sledeće godine dodeljuje u Libanskoj džamahiriji pošto je to očigledno sistem u kome se muški članovi žirija osećaju kao domaći. Ili domaćini, oni pravi, balkanski. Uz neko adekvatno obrazloženje predsednika žirija u stilu: Volim kada književnice kleknu...", direktan je Stojiljković.
Viši naučni saradnik Instituta za književnost dr Igor Perišić ističe za Glas da je recept za NIN-ovog laureata već godinama poznat a da ove godine izgleda ni pripadnice lepšeg pola nisu poželjne u većem broju u užem izboru:

-Ninov žiri, kako je i očekivano, i dalje radi po starom. Recept za pobednika se zna. Ako neko želi u ovih desetak dana, koliko je ostalo do proglašenja, može i da proveri. Napravite kolone sa rubrikama: jugoslavizam, veličanje komunističke diktature, suočavanje sa srpskim ratnim zločinima i anatomija palanačkog srpskog mentaliteta, dodelite bodove od 1 do 10 za svaku pojedinu disciplinu, saberite rezultat i – dobićete pobednika. „Pored toga, od ove godine pojačava se rad na hegemonom, maskulinističkom principu, prethodne godine samo nagoveštenom, po kojem i žene nisu podobne. Da sam radikalni feminista, rekao bih da je u pitanju klasična mizoginija. Da sam psihoanalitičar, posumnjao bih da tu ima nesvesne osvete ženskom rodu sa pozicija uzvišenog ideala apolonske lepote koji ovaploćuju neki muški članovi žirija, smatra Perišić.
Pisac romana o Dučiću „Himerina krv“ koji je takođe svoj roman povukao kao i prošle godine iz konkurencije za nagradu kaže za Glas da je NIN-ova književna nagrada stekla ideološki karakter:

-Ninova nagrada je nagrada književne kritike. Kako se, u žiriju, ne nalaze ljudi koji se bave književnom kritikom, nema nijednog profesora Univerziteta, što je potpuno nerazumljivo, ne vidim razlog zašto bih davao legitimitet nagradi za takozvani roman godine. To je kao da na evropskoj fudbalskoj utakmici pravdu deli sudija američkog fudbala, jer i to se zove fudbal, pa svaku loptu preko prečke proglašava za pogodak. Veliki Jovan Skerlić je govorio da ne zna da snese jaje, ali zna da prepozna mućak. Ovde mi se čini da se sve radi kako bi se mućak proglasio jajetom, a da je tako, prepoznali su čitaoci, jer su mnoge nagrađene knjige doživele apsolutni debakl kod publike. No, sve to, ne bi pravilo smetnju da se ne radi o izvikanoj nagradi za roman godine. Strani izdavači, zainteresovani za srpsku kulturu i književnost, obično traže knjigu koja je proglašena za najbolju. Kada se uvere u „kvalitet“ nagrađene knjige, verovatno pomisle „kakvi su tek ovi koji nisu dobili nagradu,“ što onda srpskoj književnoj sceni, i kulturi uopšte, nanosi ogromnu štetu. Naravno, treba napomenuti i ideološki karakter dodele nagrade, odnosno nagrada za ideološki podoban roman, a u svrhu podsticanja isključivo onih autora čiji je odnos prema narodu, istoriji i kulturi isključivo unižavajući, što je apsurd, jer su i oni sami deo te iste kulture. Promocija jugoslovenstva, komunizma obojenog u tzv. antifašizam, unižavanja značajnih ličnosti iz srpske istorije (bilo ih je u nagrađenim romanima) nije poželjna nego obavezna. Sopstveno uverenje da ovde ništa ne valja uspešno su preneli i na nekada poštovanu nagradu, kaže Slaviša Pavlović.
(Glas javnosti)