U raznim delovima slovenskog sveta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće- upir.
Iz ove poslednje može saznati poreklo reči vampir.
Naime, stari Sloveni su, kao i većina starih naroda, smatrali da će, ako se telo mrtvog čoveka ne spali, njegova duša ostati zauvek zarobljena na ovom svetu i nikad neće naći mira.
Zato su svoje mrtve podvrgavali „tretmanu“ u kome su ih spaljivali na velikoj lomači i tako ih ispraćali u „večna lovišta“.
Međutim, dešavalo se (naročito za vreme ratova ili velikih bolesti), da se telo nekog stradalnika uopšte ne pronađe i ne isprati kako dolikuje, što je, navodno, dovodilo do toga da nesrećnik ubrzo počinje da ustaje noću i ubija ljude.
Sve dok se, ne nađe neko ko će ga „počastiti“ glogovim kocem.
(Glas javnosti/Hronograf)