Grupa vernika uhapšenih u nedelju 19. aprila, na Vaskrs, posle liturgije u srpskom pravoslavnom manastiru Rukumija koji se nalazi nedaleko od Požarevca na putu za Drmno i Kostolac, u selu Bradarac u Eparhiji braničevskoj, zbog kršenja policijskog časa obratile se otvorenim pismom javnosti, prenosi Hronograf.net
Prenosimo njihovo obraćanje u celosti:
„Od velike srede, razmišljali smo da li da za Svetlo Hristovo Vaskrsenje u nedelju odemo u manastir na Svetu Liturgiju. Znali smo da ćemo najverovatnije biti hapšeni i kažnjeni, ali smo polako shvatali da je upravo Vaskrs pod „napadom“.
Svi smo predvideli od početka „epidemije“, a onda se pokazalo tačnim, da je i broj zaraženih i broj sati zabrana – linearno „pravilno“ povećavan tako da dostigne svoj maksimum UPRAVO u Vaskršnje dane, i da će još tih dana biti objavljeno „smanjenje“ obolelih i ublažavanje „mera“.
Pošto smo nedavno bili svedoci napada na Hrista u Crnoj Gori i borbe – u početku samo malog broja vernika, monaha i mitropolita – shvatili smo da ŽELIMO da se neprijatelju suprotstavimo, kao što je shvatilo i mnogo hiljada pripadnika srpskog naroda u Crnoj Gori, po velikoj milosti Hristovoj.
Ne zameramo braći koja još uvek to ne vide, i koja zbog nesrećnih žrtava (kojih zaista ima) veruju da postoji samo bolest i borba protiv nje, bez pozadine. I molimo ih da nas ne osuđuju, jer dolazi vreme kad će nas razumeti.
Smatrali smo da je naš odlazak u dvor onoga Cara koga ponovo razapinju – najmanje što možemo da učinimo za Njega u tome danu, na početku borbe za koju, nažalost, znamo da je nastupajuća vremena donose.
Dogovorili smo se da, – u slučaju da nas policija ne dira – svakako budemo radosni i mirni i da se ne gordimo nikako, – a u slučaju hapšenja, da čitamo Evanđelje, pomolimo se za njih, ne ropćemo na zlo, i budemo zahvalni Gospodu što nam je dao da makar malo u borbi za njega postradamo, u ovom trenutnom „ratu“ koji je za sve nas nešto novo.
„Lako je biti zahvalan Bogu u blagostanju,
ali biti blagorodan u nesreći znači
obradovati Boga i posramiti đavola.
Svaki koji pretrpi nesreću s blagodarnošću Bogu,
primiće venac mučenika“.
Znali smo da upodobljavanje sebe ovoj pouci nije lako, i da samo zvuči jednostavno, posebno imajući u vidu naše slabosti i nemoći, ali dobismo blagodat i Božji blagoslov u Svetom Pričešću, Jeleosvećenju, i kroz sve tajne načine Gospodnje, posebno na dan samog Vaskrsa, kao i blagoslov Gospodnji da nam tim dopuštenjem pokaže da smo Njegovi. I da treba da VERUJEMO u sve te darove, i molitve naše.
I dok smo pratili više policijskih automobila, ja sam pazio na vožnju, ali sam video da moji prijatelji zaista mirno čitaju Evanđelje, u dobroj nameri prema policiji. Ljudi, moguće je.
Otac Simeon sa bratstvom manastira i sveštenikom je ustao s ručka i odslužio moleban, dok smo privođeni u policiju i sudiji.
Manastirska zvona su zvonila do kraja dana za nas.
Znamo i mi i sam Gospod koliko je to značilo, posebno imajući u vidu da je policija predložila da – u slučaju da tog momenta ne platimo kazne – budemo sprovedeni u zatvor (satanska novost u našem zakonu o prekršajnom postupku!), a što sudije za prekršaje nisu prihvatili, nego su nam doneli presude, sa pravom žalbe i rokom za postupanje.
„Mnoštvo bogoubica, Judejski narod bezakoni,
mahnito vičući Pilatu, govorahu;
Raspni Hrista nevinoga; a Varavu nam radije oslobodi.
A mi govorimo k Njemu glasom blagorazumnog razbojnika:
seti se i nas Spase, u Carstvu Tvome“.
Gospod nas nije ostavio, pa smo sa mirom, lakoćom, i jedinstvom u Hristu podneli taj dugi dan, i Hristom bili dovedeni u domove kod porodica svojih, dovoljno „na vreme“ da ipak ručamo u Slavu Hristovog Vaskrsenja.
Ostaje da razmislimo svi – KO je taj koji je sve isplanirao i organizovao da kulminacija svih aspekata ovog „stanja“ bude za Vaskrs? Ne znamo.
Ali ZAŠTO tako očigledno napadač samog sebe „objavljuje“, gde i nezainterosovani ljudi jasno vide pozadinu, zbog „naprasnog“ smanjenja broja zaraženih, odmah po Vaskrsu ublažavanje mera…, Zato što MOŽE, i HOĆE baš tako.
Pripremimo se za nove borbe, jer će ih biti.
Slava Gospodu, ocu Simeonu i svima u manastiru za sve.“ potpisao je Ivan Milosavljević, advokat iz Smedereva.