Glas Javnosti


Zašto je ,,Crveni telefon" bitan za odnos Rusije i SAD?

Svet
Autor: Glas javnosti

Pre šezdeset godina preko krizne komunikacijske veze, poznate i kao "crveni telefon", iako nije ni telefon, a ni crvena, prvi je put poslata poruka između svetskih supersila.

Upućena 30. avgusta 1963. iz Vašingtona u Moskvu, poruka je bila više testiranje svakog slova engleske tastature nego rešavanje nekog gorućeg pitanja i glasila je „Brza smeđa lisica skočila je preko leđa lenjog psa 1234567890“.


Ali, od tada je poznata „vruća linija“ korišćena u slučajevima napetosti ili za slanje upozorenja između Vašingtona i Moskve, čiji su odnosi pali na novi nizak nivo zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Prvi krizni alarm: Kenedijeva smrt

Vruća linija je postala stvarnost nakon Kubanske raketne krize 1962. godine, kada su se predsednik SAD Džon F. Kenedi i sovjetski vođa Nikita Hruščov saglasili da se svet previše približio nuklearnom ratu.

Nikada zaista telefon, kao što se prikazuje u filmovima, linija je izvorno bila nezgrapni telegrafski stroj sa kablovima ispod Atlantika i kroz Evropu, koje bi svaka strana testirala svaki sat.


foto:tviter/printscreen

Pentagon, koji je upravljao američkim komunikacijama, često bi slao trivijalnosti poput bejzbol rezultata, dok je Kremlj preferirao izvode iz klasične ruske književnosti, rekao je Hauard Patrik, lingvista koji je pomogao u upravljanju prvim strojem, u intervjuu za Pioneer Press u Minesoti 2014. godine.


Rekao je da je bio šok kada je „vruća linija“ prvi put stavljena u stvarnu upotrebu porukom iz SAD kojom su zvanično obavestili SSSR da je Kenedi ubijen u Dalasu.

Izbegavanje nesporazuma na Bliskom istoku

Prva upotreba tog uređaja u cilju sprečavanja sukoba dogodila se 1967. tokom Šestodnevnog rata na Bliskom istoku.

Sovjetski premijer Aleksej Kosigin poslao je ranojutarnju poruku predsedniku Lindonu Džonsonu, koji je već bio probuđen i obavešten, ali se zatim vratio u krevet, o izraelskim preventivnim napadima na arapske susede.

Dvojica lidera su razmenila 19 poruka tokom tog rata, prema američkim zvaničnicima upoznatim s događajima.


foto:tviter/printscreen 

Najkritičnija razmena dogodila se kada je Izrael pucao na američki izviđački brod USS Liberty, ubivši 34 osobe na brodu, što je kasnije proglašeno nesrećnim slučajem.

Dok su američke snage jurile na to mesto, Džonson je uveravao Kosigina da to nije bilo usmereno protiv ruskih snaga u Sredozemnom moru.


Kosigin je poslao odgovor, sa kojeg je skinuta oznaka tajnosti, u kojem je pozvao na „momentalni prekid“ sukoba i zatražio od Džonsona da izvrši pritisak na Izrael.

Džonsonu se svidelo da koristi vruću liniju za Moskvu, poznatu u Vašingtonu kao Molink i slao je novosti o svemirskim misijama Apolo.

Intervencija za Niksona

Vruća linija ponovo je korišćena tokom drugog izraelsko-arapskog rata, ali u mnogo drugačijim okolnostima, 1973. godine.

Izrael, nakon prvih neuspeha posle iznenadnog napada Egipta i Sirije na jevrejski praznik Jom kipur, brzo je napredovao protiv dva sovjetska saveznika.

Sovjetski vođa Leonid Brežnjev predložio je Ričardu Niksonu da obe supersile pošalju snage u regiju, što je za američke zvaničnike bila katastrofalna ideja, a zatim je putem „crvenog telefona“ upozorio da Moskva razmatra sama slanje snaga.

Ali Nikson nije bio u stanju da odgovori.

foto:wikipedia

Njegovi pomoćnici verovali su da je mnogo pio dok se njegova predsednička dužnost urušavala nakon takozvanog „masakra u subotu uveče“, kada je izazvao niz ostavki u pravosuđu u nastojanju da zaustavi istragu Votergejta i zaustavi ostavku njegovog potpredsednika Spira Egnjua zbog nepovezane korupcije.


Niksonovi saradnici, predvođeni Henrijem Kisindžerom, preuzeli su odgovornost podizanjem nivoa pripravnosti američkih snaga.

Kisindžer je potom poslao otrežnjujuću poruku Brežnjevu, koji je dobro shvatio poteze SAD-a i povukao se, prema transkriptima Kisindžerovih razgovora sa kojih su kasnije skinute oznake tajnosti.

Način upozoravanja

„Vruća linija“ nije služila samo za izbegavanje napetosti. Ponekad se koristila za izdavanje upozorenja.

Džimi Karter je 1979. poslao Brežnjevu nešto što će bivši američki predsednik kasnije nazvati „najoštrijom porukom mog predsedništva“ – osudu sovjetske invazije na Avganistan, u kojoj su SAD ubrzo počele da finansiraju islamske gerilce.

foto:tviter/printscreen

Ponovo sledeće godine Karter je upozorio Sovjete na „ozbiljne posledice“ ako napadnu Poljsku kako bi slomili reformistički sindikalni pokret Solidarnost. Moskva na kraju nije intervenisala.


Godine 2008. linija je zamenjena sigurnom vezom putem elektronske pošte.

Ali, zadržala je svoju vrednost za zvanične poruke, a Barak Obama ju je koristio 2016. kako bi protestovao protiv navodnog mešanja ruskog predsednika Vladimira Putina u američke izbore.

foto:wikipedia

Sjedinjene Države oštro su ograničile diplomatske odnose sa Rusijom od početka njene invazije na Ukrajinu prošle godine.

Ključne poruke, poput upozorenja protiv korišćenja nuklearnog oružja, prenesene su direktno, ponekad lično, sa direktorom CIA Bilom Barnsom kao ključnim posrednikom.


Savetnik za nacionalnu bezbednost predsednika Džoa Bajdena, Džejk Saliven, prošle je godine izrazio uverenje da SAD „imaju kapacitet da govori direktno na višim nivoima“ i „bez nejasnoća“.

Glas javnosti 


Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR