Kako piše lokalna Informativna agencija "Don 24", 70 hiljada Srba doselilo se među Tatare i kalmičke budiste na samom početku 18. veka gde su izgradili 40 crkava, od kojih je u Donbasu preživelo čak 16.
Srbe i Ruse je uvek povezivala pravoslavna vera, a očuvanje iste je bio glavni razlog preseljanja srpskog naroda u Rusiju u XVIII veku. 70.000 Srba je bežeći od osmanskog jarma 1690. godine prešlo u Austrougarsku, ali im je tamo nametnuto katoličanstvo. Godine 1723. Petar I pozvao ih je u Rusiju, nudeći opremanje i zaštitu južnih granica Ruskog carstva. U Podoncovju, gde su se naselili kalmički budisti, muslimanski Tatari i odbegli staroverski raskolnici, u verskom smislu bilo je pravo Divlje polje sve dok Srbi ovde nisu podigli pravoslavne crkve, piše prijateljboziji.com.
Slovenska Srbija nastala je na teritoriji Luganske i Donjecke Narodne Republike pre skoro 270 godina. U jesen 1755. godine ovde su se sa svojim četama naselili general Jovan Šević i generalmajor Rajko Depreradović, a na proleće 1756. počela je gradnja naselja sa širokim i ravnim ulicama. Prema zapisima ruskog akademika Johana Antona Guldenštata, u svakoj od 20 četa bila crkva. U šatoru ili kolibi, ali sa krstom i ikonom - obaveznim atributom doseljenika.
U Luganskoj oblasti prvo je osnovan grad Slavjanoserbsk, a major Lazar Sabov je 1761. godine sagradio u mestu pravoslavnu drvenu crkvu posvećenu Svetom arhiđakonu Stefanu. U drugoj polovini 18. veka izgrađeno je i osveštano je na desetine srpskih crkava: u Podgornom, Kamenom Brodu, Vergunki, Horošijem Jaru, Aleksandrovki, Makarovom Jaru, Želti, Krasni Jar, Suhodol, Mihajlovka, Nikolajevka, Stanično-Luganska oblast, Serebrjanka, Privolje, Gornje, Donje, Krimski Brod, Beli, Šterovka, Pavlovka, Kalinovski, Troicki, Anenski, Krasni Kut, Kružilovka, Petrovenka, Petrovka, Čutin, Uspenka, Gorski.
Tokom vremena, ovi hramovi su bili skrnavljeni, paljeni i pljačkani. 16 srpskih crkava od kamena se i dalje tamo nalazi, ali mnoge crkve nisu očuvane, jer su bile napravljene od drveta.
Posle Oktobarske revolucije Slavjanoserbsk je postao sedište rejona u okviru Luganske oblasti. Sedamdesetih godina 20. veka tu živi oko 5.000 stanovnika, a u centru grada na trgu ispred opštine nalazi se spomenik posvećen Srbima.