,,Kada govorimo o kućnom radu, tu ne govorimo o poslu koji ima istu prirodu kao ostali poslovi, već govorimo o jednoj sveprožimajućoj manipulaciji’’ kaže feministkinja Suzan Faludi, i dodaje da je to najsuptilnije nasilje koje kapitalizam čini ženama. Kućni rad se, zapravo, nameće ženama u odnosu na plaćeni rad. Tako ,,nametnut’’ kućni rad se predstavlja kao nešto imanentno ženskoj prirodi i kao takvo prihvaćeno već decenijama.
U Nemačkoj su u 21. veku žene opet rešile da se pobune protiv neplaćenog kućnog rada, I to u vreme pandemije koronavirusa. Reč je o ženama koje su zaposlene, imaju svoju profesiju ali su u vreme blokade pored svog posla "od kuće" morale dodatno da se brinu o deci, da im pomažu u učenju i pisanju domaćih zadataka, da kuvaju, peru, peglaju i da, kako su navele, po potrebi "budu psiholog" mužu ili deci.
Reč je o svim onim poslovima koje su morale da rade sve vreme tokom karantina, a koje inače obavljaju nezaposlene domaćice, plus svoj redovni posao.
Ideja je potekla od arhitekte Karin Hartman, iz nemačke pokrajine Saksonije, majke troje dece, koja je pozvala žene sa istim ili sličnim iskustvom.
Formirale su grupu l''hashtag #CoronaElternRećnenAb, ("Računi roditelja za koronavirus"), koja je na socijalnim mrežama postigla uspeh i ima sve više članova.
Od simbličnog gesta, ideja je prerasla u nacionalnu kampanju koja ima za cilj da ukaže na važnost ali i ekonomsku cenu posla koji se obavlja unutar kućnih zidova.
Karin i ostale majke članice ove grupe, smatraju da je posao koje su radile kod kuće u vreme karantina bio "dodatni, a neplaćeni posao" koji je mnogima od njih oduzeo vreme za profesionalni rad.
Članica grupe, Patricija Kamarata (Patricia Cammarata), poznata blogerka ističe da kampanja ima za cilj da ukaže na važnost nevidljivog i svakodnevnog rada onih koji brinu o drugima i svojim porodicama. Na svojoj "fakturi" Patricija je napisala: "obuka i pomoć deci, od 17. marta do 15. maja, ukupno 22.296 evra za uloženo vreme, uključujući i troškove materijala, struje, vode i grejanja".
,,To je zahtev kojim se naša priroda završava I borba počinje, jer sama želja za nadnicama za kućni rad jeste odbijanje da je on deo naše prirode.’’