08:45 časova po lokalnom vremenu u Njujorku, avion Boing 767, let 11 Amerikan erlajnsa brzinom od 785 km/h zabio se u severnu kulu svetskog trgovinskog centra između 94. i 98. sprata. U prvom času događaj se smatrao tragičnom nesrećom, međutim, kada se u 09:03 još jedan avion Boing 767 (let 175 Junajted erlajnsa) zabio u južnu kulu STC-a brzinom od 950 km/h između 78. i 84. sprata, bilo je jasno da se radilo o terorističkom napadu, a predsednik Džordž V. Buš naziva događaje „nacionalnom tragedijom“.
Ovako je opisan napad na kule bliznakinje 11. Septembra u mnogim medijima danas.
Statistika pokazuje da je gradska uprava u Njujorku identifikovala 1.600 leševa, ali nije mogla da identifikuje ostale, oko 1.100. Izjavljeno je da grad ima oko 10.000 neidentifikovanih kostiju I komada tela koja se ne mogu poklopiti sa listom nestalih.
Međutim, da se podsetimo,Bušova administracija je sprečavala istraživanje ovih udara s obrazloženjem da bi ono slabilo borbu usmerenu na sprečavanje novih terorističkih napada.
Tek posle petnaest meseci i velikog pritiska javnosti i rodbine žrtava, imenovana je državna Komisija za istragu ovog događaja, ali sa tako malim budžetom, i tako malim ovlašćenjima da se jedan njen član odmah povukao, a drugi su se, poput predsedavajućih Komisije, senatora Tomasa Kina i Lija H. Hamiltona, posle podnošenja završnog izveštaja, žalili da im je vlast uskratila pristup brojnim važnim dokumentima i da im nije dozvolila da ispitaju glavne svedoke. Iako sadrži ubedljivu priču o propustima i nemaru koji su devetnaestorici otmičara naoružanih skalpelima omogućili da otmu četiri aviona i satima sprečavaju dejstvo protivvazdušne odbrane, a zatim da tri oblakodera pretvore u gomilu kamenja, završni Izveštaj Komisije o 11. septembru ipak nema mnogo veze sa stvarnošću. Jer, pošto je Izveštaj Komisije sakrio brojne činjenice i umesto stvarnih događaja javnosti pružio koherentnu priču, ne može se smatrati izveštajem o činjenicama, ni protokolom kriminalističke istrage, a ni uvidom državnog tužioca – već je pre ono što danas zovemo fikcija zasnovana na činjenicama – dokument u kome se umesto činjenica i dokaza iznose izmišljeni detalji i iskonstruisana priča.
Na kraju čitavog istrživanja I ‘’obelodavanja’’ događaja, krivac za 11. Septembar je Bin Laden, vođa Al Kaide. Terorizam je ono što je rešenje jednačine ove katastrofe.Nakon čitave hajke oko Bin Ladena, Amerika je pokrenula akciju ‘’antiterorističkih’’ razmera, odnosno započet je rat u Iraku, a građanima je rečeno da tako mora biti, da se jedino tako terorizam može sprečiti.
Godinama nakon 11. Septembra, počelo je da se spekuliše da li je ova ‘’zvanična verzija’’ zapravo istinita verzija?
Teoretičari zavere tvrde da snimak kula koje padaju ukazuje da je reč o kontrolisanoj eksploziji i to zbog načina na koji se naginju pre rušenja.Jedan američki naučnik čak je tvrdio da je testirao uzorke srušenih kula i pronašao tragove hemikalija koje ukazuju na upotrebu eksploziva.Međutim, u slučaju demoliranja neke zgrade kontrolisanm eksplozijama, one se ruše od dna, a ne od vrha. Osim toga, eskplozije koje se vide na snimu, posledica su toga što gornji spratovi padaju na donje.Takođe, postavljanje eksploziva bilo bi zahtevan posao koji ne bi mogao da prođe nezapaženo.
Skeptici tvrde da avion nije mogao da ostavi rupu na građevini kružnog oblika i da je ona trebalo da bude drugačija, u slučaju da je u Pentagon uleteo avion. Oni dodaju da su delovi aviona doneti na to mesto, kako bi se isfabrikovala priča o terorističkom napadu.Ova teorija zanemaruje važne dokaze o telima putnika i posade na mestu napada. Takođe, hiljade ljudi videlo je kako avion kruži, a zatim leti pravo u Pentagon. Svako ko bi eventualno podmetao ostatke aviona, sigurno bi bio primećen.
Ova teorija delimično je zasnovana na izjavi vlasnika zgrade, koji je u strahu od njenog rušenja rekao da bi vatrogasce odmah trebalo izvesti napolje. Upotrebio je reči: “Povucite ih” (Pull it), što može da se interpretira i kao sleng za demoliranje zgrade.
Međutim, rušenje su izazvali požari koji su se sa susednih kula proširili na “Sedmicu”.
iNeki teoretičari zavere veruju da su putnici ili ubijeni na nekom drugom mestu, a njihova tela bačena u more, ili da su i sami deo zavere i da se sada kriju pod novim identitetima. Kao glavni dokaz navode to što su oni nakon što su teroristi preuzeli kontrolu nad letom, mobilnim telefonima zvali bližnje svesni da im se bliži kraj. Skeptici, međutim, tvrde da pozivi ne bi bili mogući zbog visine na kojoj je letelica bila i da je korištena tehnologija oponašanja zvukova.Pozivi su zapravo upućeni sa satelitskih telefona pričvršćenih na sedišta u avionu.
“Dokaz” za ovu tvrdnju je to što je navodno 4.000 Jevreja koji su radili u Svetskom trgovinskom centru, baš 11. septembra izostali s posla, jer su bili upozoreni od strane Izraelske obaveštajne službe Mossad.Međutim, ta teorija nastala je kada je Ministar spoljnih poslova Izraela rekao da je u gradovima pod napadom bilo 4.000 Izraelaca. Inače, više od desetine stradalih u napadu bili su Jevreji.
Četvrti avion koji je navodno bio usmeren na Belu kuću, oboren je projektilom
Predsednik Buš naredio je da se avion obori, ukoliko to bude neophodno, ali je veća verovatnoća da su putnici pokušali da preuzmu kontrolu nad avionom od otmičara i da je zato pao u Pensilvaniji.
No, što vreme više prolazi, to je broj stradalih napadu na "bliznakinje" veći. Osim 3.000 ljudi koji su poginuli u eksploziji i njenim posledicama, senka raka nadvila se nad preživele.’ Kako prenose američki mediji, grad Njujork ne prestaje da broji novoobolele od karcinoma i drugih teških bolesti, većinom pluća, a što je povezano s toksičnim oblakom koji je sedmicama lebdeo nad južnim delom Menhetna.