Šef crnogorske države Milo Đukanović najduže je autokrata u Evropi. Svojom državom vlada više od tri decenije: bio je visoki funkcioner u socijalističkoj Jugoslaviji, potom naizmenično premijer i predsednik, sa kratkim prekidima u kojima je vlada iz pozadine. Republika Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije videla demokratsku promenu vlasti. To se verovatno neće dogoditi ni ove nedelje.
Jadranska država članica je NATO-a već tri godine i formalno je najnapredniji kandidat za pridruživanje EU u regionu, ali u praksi je jedan od modela modernih autokratija, konstatuje Špigl. Đukanović je bio jedan od prvih političara u Evropi koji je uspostavio formalni demokratski sistem, na čijem je čelu uvek bio on sam. Ovog puta parlamentarni izbori mogli bi biti prekretnica za Crnu Goru. Već mesecima je zemlja doživela tako masovne proteste protiv Đukanovića, koje nije video od kada je napustio državnu zajednicu sa Srbijom i stekao državnu nezavisnost 2006. godine.
Okidač za ovo je novi verski zakon s kraja prošle godine, koji je trebalo da stavi deo imovine Srpske pravoslavne crkve pod državnu kontrolu. Zakonom je Đukanović ne samo da je želeo unosne nekretnine, već je pre svega pokrenuo stari spor između crnogorskih suverenista i prosrpski unionist. Novina u Crnoj Gori je da se samo oko 45 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci, a 29 odsto kao Srbi. Oni su poslednjih mesecima izlazili na ulice u verskim povorkama, koje su mobilizovale SPC i prosrpski opozicioni političari, ocenjuje Špigl.
Takozvani spor oko identiteta je više formalne prirode, jer većina koja sebe smatra Srbima ne dovodi u pitanje nezavisnost Crne Gore. Špigl ocenjuje da spor, pak, koristi strankama u mobilizaciji birača - ne samo Đukanoviću i njegovom DPS-u, već i najvećem opozicionom bloku “Za budućnost Crne Gore” koji uključuje stranke koje imaju bliske veze sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. Stvarna vladavina zakona i evropski razvoj Crne Gore nije verovatan ni sa ovim stranakma jednako kao sa DPS. Đukanović je već upozorio da bi opozicija mogla da izazove nemire tokom i nakon izbora, a ni veliki protesti nakon izbora nisu malo verovatni, jer je DPS većinu održao samo zahvaljujućui istančanom sistemu izborne manipulacije.
Tu spadaju: podmićivanje kandidata, kupovina glasova, ucena birača, birački turizam i falsifikovanje biračkih spiskova. Sve su to pomno dokumentovale nevladine organizacije i istraživački novinari u zemlji – ali bez značajnijih posledica, a uz to 40.000 birača sa pravom glasa čak i ne postoje. Predsednik DPS-a, iako prema ustavu ne sme da obavlja ovu funkciju pored državne. Stvarna vladavina zakona i evropski razvoj Crne Gore nije jednako vjerovatno od ovih stranaka kao i iz DPS-a.
On, članovi njegove porodice i grupa stranačkih i poslovnih prijatelja praktično su podelili zemlju među sobom. Poseduju najtrofejnije dijelove jadranske obale, uzimaju većinu javnih tendera i tajno ulažu u većinu stranih investicija. Najnoviji korupcionaški skandal vrti se oko pranja novca u malteško-crnogorskom projektu vetrenjače. To je sistem koji poznati crnogorski matematičar i publicista Miodrag Perović opisuje: kao “režim je postao oligarhija, DPS privilegovana kasta koja poseduje sve monopole.”
(Glas javnosti/spiegel.de)