Takavu Narodnu Skupštinu Srbija nije imala od uvođenja višetranačja 1990. godine. Punih 30 godina, svaki saziv, pa čak i taj prvi činilo je bar po nekoliko predstavnika opozicionih stranaka.
Na izborima, koji su održani 9. decembra 1990. godine, pobedila je Socijalistička partija Srbije, koja je u prvom višepartijskom sazivu parlamenta imala čak 194 poslanika, od ukupno 250, koliko je Ustav Srbije iz 1990. godine predvideo.
Poslanike u tom sazivu, pored socijalista, imale su, između ostalih, i stranke opozicije - Srpski pokret obnove - 19, Demokratska stranka - sedam.
Predsednik Skupštine Srbije tog saziva bio je Slobodan Unković, a Vlade Srbije, koju je parlament potom izabrao, Dragutin Zelenović. Vlada je kompletno bila sastavljena od kadrova apsolutnog pobednika izbora.
Naredni parlamentarni izbori održani su 20. decembra 1992. godine i posle njih su najviše poslanika ponovo imali socijalisti - 101, a iza njih su, između ostalih, bili radikali sa 73 i DEPOS sa 50 poslanika.
Samo godinu dana kasnije usledili su novi izbori na kojima su socijalisti osvojili 22 mandata više, DEPOS pet mandata manje, radikali 39, a DS 29, dok je najviše poslanika na sledećim, septembarskim izborima 1997. godine, imala koalicija SPS-JUL-ND - 110, zatim radikali 82, a SPO 45.
Na parlamentarnim izborima decembra 2000. godine najviše poslanika imala je koalicija DOS - 176, a socijalisti i radikali 37, odnosno 23, dok tri godine kasnije, na sledećim izborima, radikali dobijaju 82 poslanička mandata, DSS 53, DS 37, G17 plus 34…
Šta za jedan parlament znači kada u njegovim redovima nema opozicije i može li se u takvoj klimi odvijati bilo kakav konstruktivni dijalog za “Glas javnosti” govori Dragan Maršićanin, prvi predsednik demokratske Narodne skupštine, koja je formirana posle petooktobarskih promena.
-Ovo će imati dalekosežno loše posledice za demokratiju i parlamentarizam u Srbiji. Ivici Dačiću biće odlično i lako da predsedava parlamentom. Neće imati nikoga da ga poliva vodom, neće biti burnih rasprava, Poslovnik, koji je katastrofalan moći će da primenjuje bez smetnji. Na delu imamo potpuni raspad demokratskog poretka, koji je počeo da se gradi 2000. godine- kaže Maršićanin.

On je ocenio da je “ postalo pravilo poslednjih godina da kada je vlasti dobro, građanima Srbije je loše”.
-Ovakva slika parlamenta, u kome vlada potpuno jednoumlje, ne vodi Srbiju čak ni u partokratiju, već u cezarizam. Ne vidim da će išta dobro moći da uradi ovakav parlament bez opiozicije. Moguće da će biti najefikasniji u donošenju zakona, mogu da izglasaju i po 50 zakona dnevno, ali je sporno to što o tim zakonima neće biti rasprave, manje ili više konstruktivne, koju imate samo ako su vam u sali poslanici opozicije- rekao je prvi predsednik demokratskog parlamenta.
On smatra da su u “Srbiji potpuno urušeni ustavni poredak i institucije što nas je dovelo u duboku krizu”.
-Parlament odavno nema jednu od najvažnijih funkcija, a to je kontrola rada Vlade. U dosadašnjim sazivima, u kojima je bilo kakve takve opozicije, bar je bilo privida da to postoji. Sa ovim parlamentarnim sastavom to će piotpuno nestati. A ako vam je stvarno do demokratije i poštovanja institucija, onda opozicioni poslanici treba da budu predsednici odbora, jer je samo tako moguće kvalitetno kontrolisati u parlamentu rad vlade. Već dugo od toga ništa ne postoji, a ovim novim sazivom u parlamentu, u kome su sve stranke ušle u vladu, demokratija je umrla u Srbiji”, ocenio je Maršićanin.
Bivši predsednik Narodne skupštine upozorava da je “jasno koliko smo zaglibili kada se Dačićevo imenovanje za mesto predsednika Narodne Skupštine u javnosti shvata kao degradiranje bivšeg ministra spoljnih poslova.”
-To opet govori da su devastirane institucije i da je na snazi nepoznavanje i nepoštovanje Ustava. Dačić je zapravo, ako hoćete , po zakonu i Ustavu avanzovao.Funkcija predsednika parlamenta daleko je važnija od bilo kog ministarskog mesta u Vladi Srbije. Ali kod nas je sve naglavačke postavljeno. Po Ustavu Srbije drugi najvažniji čovek u zemlji je predsednik Skupštine Srbije. On, između ostalog, kako zakon predviđa, ima ovlašćenja da zamenjuje predsednika Republike, da raspisuje izbore za predsednika Republike, raspisuje lokalne izbore , donosi odluku o proglašenju vanrednog stanja i odluku o proglašenju ratnog stanja – objasnio je Maršićanin.
On kaže da je i spram “velikog političkog iskustva i svega što je video u politici u Srbiji iznenađen na koji način se u Srbiji bira predsednik parlamenta”.
-Fasciniran sam i zgranut činjenicom da odluku ko će biti predsednik parlamenta donosi jedna stranka na sednici Predsedništva. Mogli su makar formalno, zarad privida, da se sastanu koalicioni partneri i tako nešto odluče zajedno. Ovo je samo još jedan dokaz da živimo u jednopartijskom sistemu- zaključio je Maršićanin.
(Glas javnosti/ O.M.)