Skupština svih narodnih starešina u Srbiji osnovala je, u vreme Prvog srpskog ustanka, prva popečiteljstva (ministarstva). Praviteljstvujušči sovjet serbski je, u to vreme, bio jedan od centralnih organa vlasti ustaničke Srbije.
Osnovan kao izraz potrebe oslobodilačke borbe srpskog naroda, Sovjet je objedinjavao je napore ustanika i doprinosio da se sa uspehom razvija oslobodilačka borba.
Sastojao se od 12 izabranih predstavnika 12 nahija.
Imao je svog predsednika koji se birao svakog meseca, od 12 predstavnika. Da bi učvrstio svoj položaj i ujedinio i ojačao Srbiju, Karađorđe je 11. januara 1811. godine obnarodovao novi ustav i njime reformisao Praviteljstvujušči sovjet koji su čiunila popečiteljstva (ministarstva) i Veliki zemaljski sud.
Ustav je predviđao šest popečitelja (ministara) koji su se isto kao i predsednik birali između članova: za vojsku, finansije, pravdu, prosvetu i crkvu, inostrane i unutrašnje poslove, i jednog sekretara.
Suština kompletne ustavne reforme bila je da se jakoj centralnoj vlasti u potpunosti podrede lokalni organi, pa su tako i kneževine izgubile samostalnost.
Na mesta popečitelja pozvani su neki od najučenijih Srba tog vremena: Milenko Stojković, Petar Dobrnjac, Jakov Nenadović, Dositej Obradović.
Sa druge strane, Karađorđeva vlast je bila silno osnažena, a učvršćeni su i temelji monarhičkog načela, kao oličenja jedinstva buduće Srbije.
(Glas javnosti)