- Kada su se sastali predsednik Srbije Aleksandar Vučić i takozvani premijer Kosova Avdulah Hoti, albanski predstavnik je u jednom trenutku pokušao da nam proda priču o ratnoj odšteti sve dok mu Vučić nije žestoko odbrusio. Nakon toga, Hoti se žalio Miroslavu Lajčaku da mu Vučić preti ali je ostalo to da nema govora da ćemo nastaviti razgovore o ratnoj odšteti- ilustruje Drecun.
Albanci isključivo žele da se razgovara o tome da Srbija prizna nezavisnost Kosova ili o nekim elementima koji bi, prema Drecunovom mišljenju, mogli da se protumače bar kao posredno priznanje.
Kada se razgovaralo o nestalima, dodaje on, oni su tražili otvaranje policijskih i vojnih arhiva, naša strana je bila spremna na to ali smo tražili reciprocitet. Ali, oni negiraju da imaju arhivu OVK.
- Tek kada je Marko Đurić, u ekspertskim razgovorima, stavio brojna dokumenta sa dokazima na sto, Skender Hiseni je priznao da arhiv zaista postoji ali se već posle pola sata predomislio i opet počeo da negira - kaže Drecun.
Zanimljivo je, smatra naš sagovornik, i Lajčakovo ponašanje na kojeg se u ovim pregovorima najviše oslanja Berlin – on želi da kosovski problem reši ako je moguće do januara. Ubrzava tako što, na primer, uzme pitanje raseljenih i onda na jedan papir napiše pet, šest rečenica u kojima samo konstatuje da bi o tom pitanju strane trebalo nešto da urade bez ikakve obavezujuće odredbe za Prištinu.
- Mislim da on želi da se postigne niz dogovora o ekonomskoj saradnji, slobodnom protoku ljudi i kapitala, raseljenima i nestalima. Nakon toga, on bi da doda po neku rečenicu i da definiše sve na jednom papiru kao sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa. Takav „dokument“ bi bacio na sto uz reči da će nam uslediti sankcije ako ga ne prihvatimo - predviđa Drecun.
Dugogodišnji diplomata, savetnik delegacije u Rambujeu i ambasador Branko Branković kaže da prištinska strana želi da stvori što više tenzija do 7. septembra kako bi privukli pažnju zapadnih zemalja, a pre svih Sjedinjenih država.
(Glas javnosti/ Sputnjik)
5 sati