Kim Džong Un koji je najsvežiji primer, "kad predsednik zaplače" teme, podsetio nas je na neke primere iz svežije prošlosti, domaće i inostrane.
Naime, severnokorejski diktator je zaplakao na vojnoj paradi u Pjongjangu dok je držao govor povodom 75. godišnjice vladajuće Komunističke partije u Pjongjangu. On je plakao dok je zahvaljivao građanima Severne Koreje na "nula" slučajeva kovida. A i oni su dirnuti tim gestom.
Uvek hladni, bivši KGB-ovac Vladimir Putin, prikazao je svoju nežniju stranu više puta, ali mahom tokom intoniranja ruske državne himne.
Vredi pomenuti da je pustio suzu i zbog smrti svog mentora Anatolija Sobčaka, pa na danu ruskog Ministarstva prilikom odavanje pošte palim borcima itd.
I naš predsednik Aleksandar Vučić se ne libi da pokaže svoje emocije u javnosti. Osim što je plakao 2012. prilikom proglašenja predsednika Srbije, njegovog prethodnika Tomislava Nikolića, pustio je suzu i 2015. prilikom otkrivanja spomenika kralju Milutinu u centru Gračanice.
Bio je potresen i 2019. kada je držao govor u Nišu prilikom obeležavanja 20 godina od NATO agresije na SCG., jer je veoma emotivno doživeo susret sa Slađanom Vučkovićem, podoficirom koji je tokom NATO agresije izgubio obe šake.
Ostaće zabeležene i suze Tomislava Nikolića koji je nakon što je izabran za predsednika Srbije, sa knedlom u grlu izgovorio "Poraslo dete osamostalilo se", prepuštajući ulogu prvog čoveka naprednjaka Aleksandru Vučiću.
S druge strane ima i onih koji nikada ne plaču u javnosti, a izgleda ni privatno, kao što je to Donald Tramp.
-Nisam neko ko puno plače. Volim da rešavam stvari. Ali znam mnogo ljudi koji plaču.
(Glas Javnosti)