Neke od reči koje se dan danas mogu čuti, a čije je poreklo tursko su: burek, budala, džin, majmun, avlija, đeram, papuče, torba, pekmez, ćup, bašta, džem.
Nije jedinstvena pojava ovih reči samo kod nas.Sve ove reči karakteristične su i za bugarski, grčki, makedonski jezik, tj. Za sve teritorije koje su bile okupirane pod od strane Osmanskog carstva.
Ono što je interesantno jeste da nismo samo mi ’okupirani’ pozajmljivali reči od okuppatora.
Prema nekim podacima, čak hiljadu slovenskih reči cirkuliše turskim jezikom.
Međutim, većina ovih reči se u svakodnevnom govoru ne koristi.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko reči slovenskog porekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)...
Međutim, samo za jednu reč se sa sigurnošću može reći da je srpska - Božić.
Turci ovaj srbizam izgovaraju kao ’Bodžuk’, ali, u svakom slučaju misli se na praznik rođenja Isusa Hrista.
(Glas javnosti/b92)