Za Portal Glas javnosti govori o jednoj manje medijski eksploatisanoj temi - pandemija i obrazovanje....
Glas javnosti: Nama, nesrećnicima, koji već imamo "dve Srbije" nameću se i "dve srpske medicine"?! Ona prva "državna, navodno zvanična" i ona druga "nezvanična Srbija"? Da li je moguće, a očito jeste, da mi u Srbiji uvek imamo dve istine? "Prvi i drugu", "Za i protiv vakcinacije", za i protiv...Da se uvek delimo kao amebe od Karađorđevića do Obrenovića, od Draže do Tita, na partizane i četnike, između Prve i Druge Srbije i da na kraju, svi zajedno živimo u prošlosti? Usput ne gledamo ka budućnosti, a sadašnjost - nemamo?
Dragana Jovanović: Nažalost, kao narod izgleda da nemamo dovoljne kapacitete za kontinuirani put napretka, kako pokazuje prošlost ali i sadašnjost, pa se uspešno plasiraju populističke neistinite floskule za široke narodne mase, umesto da se postave ozbiljniji programi, strategije u oblasti npr. obrazovanja...
GJ: Šta pod tim podrazumevate?
D.J: Nije za pohvalu, niti dokaz ekonomskog razvitka da građani Srbije pristaju i postaju i da budu jeftina radna snaga, maltene robovi iscrpljujućih (najčešće inostranih) subvencionisanih kompanija, a da se istovremeno hvalimo da drugi rado prihvataju naše mlade stručnjake, tj. da se „izvoze“ fakultetski obrazovani mladi ljudi.
GJ: Tu misao je ranije elaborirao...
D.J: Kako je to već rekao Prof V. Abramović, Srbe čeka sudbina Jevreja, postojaće više kao dijaspora!
GJ: Kako oporaviti naciju?
D.J: Jedini put kojim se može doći do dugoročnog oporavka nacije, naroda, jeste obrazovanje, koje je kod nas sve više na kolenima; dok su drugi rasli mi smo stagnirali...
GJ: Nije valjda dotle došlo, a ono "Srbija se savijati neće?"
D.J: Da li se moglo zamisliti pre samo par decenija da se javno na televiziji osobe hvale da su kupile diplomu, kao da je to najnormalnija stvar, kao da je to pomada za lice.
GJ: I, šta predlažete?
D.J: Nažalost, ne sagledava se da je jako i osmišljeno obrazovanje ujedno i preduslov i put ka pravom ekonomskom oporavku zemlje. Radije se Srbija deli na patriote i domaće izdajnike-strane plaćenike, a iza svega postoje ustvari samo materijalni interesi pojedinaca kojima je dosta toga podređeno.
GJ: Tih i takvih priča naslušali smo se odavno?
D.J: Nažalost, vrlo je vešto manipulisanje starim obrascima na ovim prostorima, gde stanovnici vole da imaju vođu, koji će kao "sve da reši" („rado Srbin ide u vojnike“), a upravo ta spremnost da poslušaju, dakle poslušnost i adaptabilnost umnogome su razlog da su ljudi sa ovih prostora gotovo uvek jako dobro uklopljeni u druge sredine gde god odu, rade više i bolje nego mnogi drugi narodi...
GJ: Mislite na odliv pameti?
D.J: Naravno! Zato su i u razvijenim zemljama Evrope rado primljeni kao, pre svega, vredna, poslušna i pametna (jeftina) radna snaga. Zato je ovde dobro, u Srbiji, osmišljen i nametnut politički profil vođe, „oca naroda“, po ko zna koji put u našoj istoriji.
GJ: Akademik SANU Časlav Ocić, pričajući o Kovidu 19, malo u šali smatra da su dva glavna pravca daljeg razvoja pandemije - "ukidanje papirnatog novca" i srozavanje školskog sistema?!
D.J: Akademik Ocić nije daleko od istine. Kao što će se uskoro od pandemije izlečiti prvo oni koji imaju novac, a za obrazovanje takođe može da se nasluti slično, novac pa obrazovanje...
(Glas javnosti - Vladan Dinić)