Vrlo brzo je utvrđeno da je o vojnim tajnama, preko „aktivnih pojedinaca iz VJ“, najobavešteniji nekadašnji načelnik GŠ VJ general Momčilo Perišić, ali i da su one „išle dalje“.
Najintrigantnije u ovoj celoj neveseloj priči je to što su pojedini pripadnici specijalne jedinice VJ pod nazivom „Kobra“ upozorili svog bivšeg šefa „da se mane ćorava posla“ ukoliko nije spreman da mu „narod sudi zbog izdaje“?!
Perišiću je, navodno, rečeno da se njegove „aktivnosti“ prate. Ne samo sastanci sa strancima, sa kojima je pričao o „osetljivim stvarima“, već i u domaćim ustanovama (u VMA, na primer), gde je najvišim kadrovima „preporučivao da se okrenu protiv ondašnjeg načelnika GŠ VJ, general-pukovnika Nebojše Pavkovića“, i da nađu „makar jedan papir koji bi ga kompromitovao“.
Perišić, prčali su mi pojedini pripadnici specijalne jedinice „Kobra“, i pored njihovog insistiranja, nije poslušao nijednu dobronamernu preporuku. Jednostavno, ponašao se kao da mu niko ništa ne može?!
- Uhvatićemo te na delu!, obećale su mu „Kobre“.
Tako je i bilo!.
Iz isvojih zvora bliskih specijalnim jedinicama VJ tada sam saznao da su pripadnici VB već bili u motelu „Šarić“ na Ibarskoj magistrali pre nego što su se tamo sastali Perišić i američki diplomata.
Potpredsednik Vlade Srbije bio je toliko siguran u sebe da nije posumnjao da je moguće da mu u novoj, demokratskoj Srbiji, neko priredi takvo iznenađenje.
- Žao nam je što je moralo tako da se završi. Sve smo snimili, imamo dokaze da je Perišić dao „neke stvari“ američkom diplomati. Nadležni još nisu rešili šta će s tim da učine. Verujte, ne bi ga privodili bez potrebe - pričao mi je tada, ekskluzivno za „Svedok“, jedan od direktnih učesnika hapšenja nekadašnjeg načelnika GŠ VJ, generala Momčila Perišića.
Hoće li Perišić na suđenju u celu priču da uvuče i druge krupne ribe?
Dok se tada u javnosti, uz svesrdnu pomoć medija u vreme bitisanja “afere Perišić” razglabalo kako je KOS snimao razgovore i susrete eks Načelnika GŠ VJ generala Momčila Perišića i američkog obaveštajca, neki iz vrha vladajuće DOD, činilo se kao su rešili da tadašnjeg lidera Pokreta za demokratsku Srbiju, potpredsednika Vlade Srbije i, kakve li ironije, tada predsednika Odbora za državnu odbranu i bezbednost u saveznom parlamentu, puste niz vodu, spakuju u zatvor i izvedu na optuženičku klupu...Čaršija se tih dana bavila razmi{ljanjima na temu njegove moguće odbrane! Hoće li on ćutati? Ili, pak, javno reći ko ga je, i zašto, u sve ovo uvalio?! Ili, možda reći ko mu je sve napakovao?Mnogo pitanja, malo odgovora...
Svojevremeno se sam Perišić, posle ostavke na mesto potpredsednika, poverio prijateljima i bliskim saradnicima “da misli da je njegovo ime "ciljno potrošeno"... i da je "samo kolateralna šteta mnogo veće igranke".
Naravno, Perišič je i tad, kao i sad, tvrdio da "nije kriv", da je sve "nameštaljka"...
Ali, nekoliko noći od privođenja u motelu "Šarić" na Ibarskoj magistrali, gde je uhvaćen u društvu američkog državljanina Džona Dejvida Nejbora, kako, navodno, diluje "papire" sa oznakom vojne tajne za "šaku dolara" - izgleda da su ga - prosvetlile.
Iz njegovih reči provejavala je sumnja da ga, u nimalo zavidnu situaciju, zbog koje u pojedinim zemljama i glava leti, nisu uvalili samo predsednik SRJ Vojislav Koštunica i prvi vojni bezbednjak, "julovski general" Aco Tomić, već i neko od kolega iz “njegove” vlade?!
Zvuči gotovo nestvarno, ali ova priča bi mogla da pije vodu. Jer, u akciju hvatanja špijuna debelo je, navodno, upleten i jedan "dupli igrač", odnosno čpvek koji je (bio, primedba autoa), zvanično, zaposlen u Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova i koji je, kao nekadašnji pripadnik "Kobri", vojnih specijalaca koji su stavili Perišiću lisice na ruke, odrađivao "posliće" i za KOS.
U Moskvi su, tada, 2002., otišli i korak dalje.
Lišavanjem slobode svog potpredsednika, tvrdio je, recimo, komentator "Pravde", premijer ZoranĐinđić je krenuo sa predizbornom kampanjom! Preživeo je seksi skandal drugog potpredsednika, takođe bivšeg generala - Vuka Obradovića, duvansku aferu, tajanstveno ubistvo Momira Gavrilovića, nekadašnjeg visokog funkcionera Državne bezbednosti...
Činilo se da bi mu afera Perišić konačno mogla doći glave, i da mu je njegov, sada (tada, primedba V.Dinić) već ozbiljan politički protivnik, predsednik Vojislav Koštunica, hapšenjem čoveka iz kabineta naneo ozbiljan udarac.
Ali, kako u ovoj zemlji Srbiji ništa ne može da prođe bez "ali", nije se baš kao pravi izbor pokazalo istrčavanje na prvu loptu!
Perišić, tada osuđen u odsustvu u susednoj Hrvatskoj na dvadeset godina robije, zbog čega se našao i na listama Interpola sa, činilo se, ne baš jasnom ulogom tokom rata u Bosni (na sreću ispostavilo se da je Momčilo Perišić uspeo da dokaže svoju vojničku čast i nevinost, pa je oslobođen, primedba autora), a pogotovo ne dok je stolovao u fotelji načelnika Generalštaba VJ od 1993. do 1998. godine, sve, kao, ne slušajući Slobodana Miloševića, debelo je Đinđiću vezivao ruke u njegovim transparentnim odnosima sa Zapadom, konstatovqala je tada, 2002., između ostalog, "Pravda".
Moskovski list otišao je još dalje i od ovdašnjih, srpskih "dobro obaveštenih baba tračara", koje su u to vreme revnosno obilazile beogradske redakcije i filovale ih “strašnim podacima” vezanim za “aferu Perišić”.
I to ne samo u vezi diskreditovanog generala, potpredsednika vlade, lidera stranke, čelnika DOS-a i do tada, neukaljanog lika i dela Momčila Perišića.
Tada su “dobro upu}eni izvori”, kako je to danas moderno da se kaže, u glavni grad Rusije poslali aber da je “tikva” između premijeraZorana Đinđića i eks Načelnika GŠ VK - generala Perišića definitivno pukla kada se potpredsednik Vlade Srbije navodno zamerio potpredsedniku Demokratske stranke, aktuelnom saveznom ministru unutrašnjih poslova Zoranu Živkoviću i njegovom savetniku Goranu Vesiću (danas čoveku od najvišeg poverenja predsednika Srbije Aleksandra Vučića?!)
Perišić je, navodno, odigrao nekakvu “prljavu igru” u jednoj beogradskoj firmi za koju se, pak, tvrdilo da je bila veoma bliskaĐinđićevim prvim saradnicima.
Primećuje se i da se ŽivkoviĆ, kada je tada, konačno, upitan da li je potpredsednika vlade “otkucao neko iz njegove kuće”, odnosno dojavio KOS-u o mestu i vremenu sastanka sa Amerikancem - nije ni trznuo?!
Prećutao je odgovor...
O svemu ovome nije pričao mnogo ni premijer Đinđić koji, konstatovali su ruski mediji, krenuvši u predizbornu kampanju, sa izborne scene miče ne samo suparnike, već i "nepotrebne saveznike".
Da je Momčilo Perišić bioĐinđićev suparnik znalo se još od njegovog ulaska u vladu, bez obzira što je neposredno pred hapšenje, javno, bio bliži Đinđiću nego Koštunici, kojeg je, pak, neskriveno i s punim srcem forsirao pre izbora za predsednika SRJ.
Naime, prvi čovek DS svakako je imao priliku da čuje kako ga bivši načelnik GŠ VJ general Perišić ogovara, maltene gde stigne.
Taj Perišićev nimalo pohvalni psihološki profil premijera Đomđića je, između ostalog, sasvim sigurno završio i "preko Velike bare", posredstvom "sedmog" sekretara američke ambasade, odnosno obaveštajca Nejbora, iliti visokog funkcionera DEA i šefa za Balkan.
Ništa bolje nisu prošli ni Đinđićevii pomoćnici.
Oni su, smatrao je Perišić (koji je, podsećamo, diplomirani psiholog) “patološki tipovi”, “lopovi”, iskompleksirani...
Dotadašnji potpredsednik vlade ih je, pričalo se, opanjkavao sa takvim žarom, da su ljudi bliskiZoranu i Živkoviću bili ubeđeni - kao da je želeo da se Vašingtonu isključivo on nametne - kao čovek od njihovog poverenja i koji bi na nekim budućim izborima jedini imao njihovu podršku?!
U samo DOS-u, ili ostacima te koalicije, bilo je jasno da će Perišić morati - kad-tad da odleti.
“Špijunska afera Perišić – Nejbor” u tom političko-intrigantskom zamešateljstvu bila je - više nego dobrodošla?!
Mnogima se činilo da je, posle svega što se tih dana ispredalo o nesrećnom generalu, njegovo hapšenje i planirano suđenje skrajnulo je priču o jednom drugom Đinđićevom saradniku.
A Dušan Mihajlović na Povlemu
O Dušanu Mihajlovću, ministru unutrašnjih poslova u Vladi Srbije, lideru Nove demokratije, koji je, upravo u trenutku kada je od premijera trpeo najžešće kritike, “mrtav hladan” uzeo prošlogodišnji odmor i povukao se na Povlen!!
Naravno, odmah je u medijima “pukla” priča da Mihajlović - podnosi ostavku? Ali ND, posle nekoliko dana "preispitivanja", je to “energićno” demantovala i najavila Mihajlovi}ev povratak na radno mesto i političku scenu.
Ipak, potpredsednik ND u to vreme Nebojša Leković je, uoči povratka svog šefa, sarkastično primetio da je Dušanova ministarska fotelja samo teret za stranku?!
Dobro obavešteni, ili “političke tračare toga doba” odmah su lansirali tvrdnje da je i Mihajlović još jedan od "nepotrebnih saveznika Đinđića" kojeg pominju Rusi.
Zamerio mu se (Đinđiču, primedba autora) zbog mnogih stvari, a da situacija do kraja bude debelo zamršena - Mihajlović je, između ostalog, upravo navodno taj koji je spojio Amerikanca Nejbora i Perišića!
O tome su Đinđić i Živković, valjda, morali da imaju informaciju!
Dotičnog američkog obaveštajca su mnogi upoznali kao Damira?! Oni koji su imali prilike da ga u`ivo ~uju, ili da sa njim razgovaraju - tvrde da govori srpski bolje od mnogih građana Srbije!
"Damir" je tako, prošpartao gotovo celu zemlju i ulazio u brojne objekte "od značaja za državu".
Tada prvom republičkom policajcu, Dušanu Mihajloviću, valjda za opomenu - da pazi šta radi i šta priča, baš na dan kada se vratio na dužnost "dobrodošlicu" je priredio jedan beogradski nedeljnik, tvrdeći da je Dule Mihajlović sredio neki "debeo posao" svojoj firmi?!
Sve to je "preneo" jedan dnevni list - pre nego što se taj nedeljnik uopšte i štampao!!
Igre bez granica u srpskim medijima, dakle, počele su te 2002. godine i evo sad- tek počinju da se zagrevaju.
- To je nameštaljka i direktan napad Vojske Jugoslavije na SAD! To je svakako i napad na demokratski poredak u Jugoslaviji! Užasnut sam činjenicom da se Amerika koristi za napade na Perišića. Hapšenje potpredsednika Vlade Srbije će izazvati krizu u odnosima SAD i SRJ. Da ne pominjem nesuvisle tvrdnje, da se službenik američke ambasade bavio špijunskim aktivnostima!
Sve ovo je, i još ponešto, tvrdili su novinari dnevnih listova iz Beograda, a to su i objavili, izgovorio američki ambasador u SRJ Vilijam Montgomeri, kada je saznao da su uhapšeni „jedan američki državljanin“ i jedan od potpredsednika Vlade Srbije koji je, ovom prvom, predavao „nekakva dokumenta“. Kratko rečeno - špijunaža je u pitanju!
Ili nije!?
U to ime Montgomeri je Saveznom ministarstvu inostranih poslova uložio, prvo usmeni, a potom i pismeni protest, ističu}i da bi „ovaj događaj u ozbiljnoj meri mogao da utič na odnose dve zemlje“.
Njemu se pridružio i portparol Stejt departmenta Ričard Baučer, koji je rekao da su „SAD skandalizovane hapšenjem američkog dipolomate u Beogradu, zajedno sa potpredsednikom Vlade Momčilom Perišićem“.
- Jednog zvaničnika američke ambasade u Beogradu, koji se sastao sa potpredsednikom srpske vlade u javnom restoranu, vojni oficiri su proizvoljno uhapsili, fizički napali i držali u samici 15 sati. Snažno protestujemo kod jugoslovenskih vlasti, uključuju}i i predsednika, zbog tih poteza jugoslovenske vojske - rekao je Baučer.
Onda je nastalo zatišje!
Amerika više nije imala šta da kaže.
Zašto su zaćutali!?
Šta je, zaista, preduzeo Vašington povodom ovog do sada neviđenog skandala?
o Da li je moguće da je nekadašnji načelnik Generalštaba VJ zbilja špijun, ili je ovo nečija nameštaljka?
o Da li radi za CIA, DEA, FBI...
o Hoće li to ugroziti teško uspostavljene odnose sa SAD...
o Hoće li Jugoslaviji američki senat uskratiti pomoć...
Vikend je bio. Američka ambasada je zvanično bila zatvorena. Nema nikog živog. Ipak...
Pol Dening, tadašnji portparol američke ambasade Pol Dening tvrdio je za „Svedok“: Montgomeri nije davao nikakve izjave!
U telefonskom razgovoru za „Svedok“ Dening mi je tada rekao da ambasador Montgomeri nije davao nikakve izjave vezane za diplomatski incident privođenja američkog diplomate!
S: Zaista?
P.D: - Ne, nije! Gospodine Dinić, gospodin ambasador nije ni sa jednim novinarom razgovarao ni o hapšenju potpredsednika Vlade Srbije Momčila Perišića, ni o novom uslovljavanju Senata SAD o odnosima sa Beogradom i pomoći SRJ. Dakle, nije davao nikakve izjave, sve što je objavljeno nije tačno. Neće ih davati ni ubuduće. Izjave vezane za ovaj slučaj davaće isključivo Stejt department, rekao mi je ekskluzivno za „Svedok“ portparol američke ambasade u Beogradu Pol Dening.
Zabuna totalna?! Ili nije!?
Dobro obavešteni izvori, bliski DOS-u, tvrdili su da je Montgomeri rekao sve što je objavljeno, a i još nešto pored toga...Između ostalog, i to da je od saveznih i republičkih vlasti tražio da pod hitno zahtevaju da se smene svi oni koji su naredili akciju privođenja američkog dipolomate i potpredsednika Vlade Srbije, kao i oni koji su direktno u njoj učestvovali?!
Da tu ima nečega, javljali su čak iz Moskve:
"Da, američki ambasador je impulsivno reagovao, ali mu je iz Vašingtona preporučeno da se primiri“.
„Gazeta“ i „Pravda“, naime, izveštavali su da su tražene „sve moguće i nemoguće smene u VJ i Vladi Srbije“.
To je od Zorana Đinđića, kažu, zahtevao lično Montgomeri!
/(Glas javnosti - Vladan Dinić)