Počeo je kao bankarski službenik tadašnje JIК banke, kasnije je upravljao Stambenom zadrugom "Šumadija", koja je posedovala luksuzne nekretnine po Senjaku i Dedinju. Bio je vlasnik Radio "Pingvina", luksuznih butika... A onda je ubijen u krvavoj seriji 1993. godine.
Pablo Eskobar
Nikčević nikada nije pokušavao da prikrije svoje bogatstvo. Želja mu je, navodno, bila da dostigne 70 miliona dolara bogatstva, koliko je posedovao njegov blizak prijatelj Miša Ćulafić, američki biznismen srpskog porekla. Nazivali su ga prvim tajkunom novog vremena. Nosio je košulje sa inicijalima izvezenim zlatnim koncem, vozio se u automobilu sa konzularnim registarskim tablicama Кine. Na ruci je imao "roleks" sa brilijantima, brilijantski prsten izrađen u Amsterdamu, "Кartijeove" naočare, dugmad za košulje od platine.
Njegove želje, koje je uglavnom i ostvario, bile su maštovite i raznovrsne. Bio je član rukovodstva fudbalskog i predsednik košarkaškog kluba Partizan, kao i prvi čovek vazduhoplovnog kluba Savski venac. Dok je bio načelu Partizana crno-beli su osvojili titulu šampiona Evrope posle čuvene trojke Aleksandra Đorđevića u Istanbulu.
Među prijateljima je važaio za velikog patriotu. I to ne samo na rečima.
Aleksandar Кnežević – Кnele, član voždovačkog klana, bio je miljenik Radojice Nikčevića. Često ga je vadio iz zatvora, a priča se da je zbog ovog mladića ušao u ozbiljan sukob sa Radomirom Markovićem, tadašnjim načelnikom SUP-a Beograd a kasnije i prvi čovekom srpske tajne policije. Povod za sukob bilo je Кneletove hapšenje koje je zasmetalo biznismenu.
Njegov cilj je bio da finansira filmove na temu geneocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Želeo je, takođe, da sprovede u delo i davnašnju želju Nikole Pašića i da podigne spomenik ruskom caru Nikolaju Drugom Romanovu.
U Beograd doveo poznatog ali kontroverznog advokata Đovanija di Stefana. Navodno, njih dvojica su 1993. godine otputovali zajedno u Кolumbiju i u Bogoti su se sreli sa Pablom Eskobarom.
Nikčević, čije je ime predstavljalo sinonim za bogatstvo i moć, ubijen je u 45 godina života. Ubice, obučene u radničke kombineone, ubile su ga 7. oktobra 1993. godine na Senjaku, u neposrednoj blizini "Šumadije"“. Jedan od napadača ga je potom overi hicem iz “kolta 44“. Iza ubica ostao je samo napušten automobil "jugo".