Dečko sa beogradskog asfalta koji je pokrenuo „vesele“ devedesete, živeo brzo i isto tako umro, kada je imao samo 21 godinu.
Svi koji su ga poznavali govorili su da je bio svestan rizika koje je takav život nosio i isticali da je bio oprezan. Govorili su da je spavao sa jednim okom otvorenim.
Tako je, zabrinut za svoje najbliže, odlučio je da se iz porodične kuće preseli u jedan od najelitnijih beogradskih hotela Hajat. Uselio se na treći sprat, u sobu broj 331.
Poslednja Kneletova fotografija u lokvi krvi i dalje frapira javnost.

-Bio sam na uviđaju u sobi 331 hotela Hajat kada je Knele ubijen. Ležao je na stomaku, upucan s leđa. Mislimo da su u sobi bile dve osobe, jedna koja je očigledno imala nešto da mu saopšti i stajala je ispred njega, i druga, koja mu je stavila pištolj na potiljak i naterala ga da klekne na kolena. Na ogledalu je bio ispisan broj 1, što je možda bila poruka da je Knele prvi sa spiska za odstrel- objašnjava bivši funkcioner beogradske policije, iz odeljenja za krvne delikte.
U noći između 28. i 29. oktobra 1992. godine, u hotelu nisu radile bezbednosne kamere, a neko je pokucao na vrata apartmana broj 331, u kojem je Knele boravio.
Istraga veruje da je Knežević poznavao osobu koja je pokucala na vrat, jer ju je pustio unutra. Oni koji su ga poznavali tvrdili su da je uvek po nekoliko puta proveravao koga pušta u sobu, a da je pištolj u ruci držao čak i kada su mu bliski prijatelji dolazili u posetu.
Poznato je da su napadač, ili napadači u Kneleta ispalili tri hica iz pištolja malog kalibra sa prigušivačem.
(Glas javnosti)