Prema zvaničnoj verziji udesa 25. januara 2008., oko 23,30 sati na auto putu Beograd - Niš kod Velike Plane (blizu mesta gde je u leto 2009. poginula u saobraćajki najčuvenija srpska bankarka Borka Vučić) službeno vozilo MUP-a Srbije M 500L, registarskih tablica M 10-20, u kojem je pored Jočića bio i Mirko Damjanović - naletelo je, pri velikoj brzini na - psa, vozilo je poskočilo, udarilo u zaštitnu ogradu i Jočić i Damjanović su teško povređeni. Jočiću je odmah na "Banjici" urađena operacija povrežđenih pršljenova, ali oštećenje je bilo veliko tako da je ostao - nepokretan...
Dragana Jočića su tokom noći posetii Vojislav Koštunica, tadašnji ministar vojni Dragan Šutanovac, predsednik Boris Tadić, a generalni sekretar Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić, u ime Izbornog štaba Tomislava Nikolića uputio Draganu Jočiću najiskrenije želje za brz oporavak...
O ovoj "saobraćajki" Dragana Jočića i danas se ispredaju razne priče, od laičkih pitanja kakav je i koliki bio TAJ PAS da je izbacio MUP-ov džip sa autoputa, ili otkud uopšte pas šeta u pola dvanaest noću" po auto putu do onih iz domena najvećih zavera - da je saobraćajka režirana i da je pre uklanjanja Vojislava Koštunice bilo potrebno ukloniti Dragana Jočića?!
Ne propustite:Glas istražuje: NESREĆE STIZALE KAO DA SU - NARUČENE (Prvi deo) |
Ali u intervjuu za 200 broj "Nedeljnika", Dragan Jočić je o nesreći samo rekao:
- Kada vam se ovako nešto desi, vidite svu osetljivost i krhkost čovekovog življenja. Ukoliko smognete snage da prevaziđete teškoće u kojim ste, vi vidite da biti trkač ili biti nepokretan, biti bogat ili biti siromašan, biti zdrav ili teško bolestan, jeste samo stanje. A ono može da se promeni u deliću sekunde. Ovakva teška stanja su vreme pripremanja. Treba živeti najispravnije što se može. Hrišćanski - kazao je bivši ministar policije.
- Od momenta kada sam izabran za ministra, i da sam hteo, više nisam imao izbora kako da živim. Moju bezbednost, bezbednost stanovanja, kretanja, rada i sve drugo, po zakonu i propisima preuzeli su drugi. Država. Morao sam da se ponašam kako propisi nalažu. Imao sam poverenje. Nisu me sačuvali. Nisam ni prvi, ali bih želeo da sam poslednji. Ono što je mizerno jeste da u ponašanju države i njenih institucija nema krivca i da niko ne snosi štetu. Dužina i mučan način na koji pokušavam da ostvarim ono što mi pripada, da bih mogao da živim, vređa dostojanstvo... Iz ovoga izuzimam sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovu ljudskost"...
(Glas javnosti/Vladan Dinić)