Nedavno je u Narodnoj skupštini izglasan rebalans budžeta Republike Srbije, a u istom stoji nemali broj spornih ulaganja koji u ovom trenutku zaista nisu prioritet nijednoj zemlji u svetu, a kamoli Srbiji koja ima mnogo ozbiljnijih problema od manjka dvorana i trgova.
U poslednjih nekoliko meseci svedoci smo nekoliko novootvorenih objekata i trgova u gradu Beogradu, uz to je najavljena gradnja još nekoliko kulturno/umetničkih prostora za 2021. godinu.
Nedavno je zamenik gradonačelnika Goran Vesić izjavio da bi sledeće godine počela gradnja novog muzeja u prestonici za koju bi se izdvojilo 20 miliona dinara. Takođe, nedavno je izglasan rebalans budzeta koji predviđa izdvajanje 120 miliona evra za gradnju nove koncertne dvorane, takođe u Beogradu.
’’Velelepni’’ spomenik Stefanu Nemanji, koji je i dalje u gradnji na Savskog trgu je još jedna stavka u budžetu, te su rešili da rekonstruišu čitav trg i stave spomenik od 23 metara naručen iz Rusije, koji je lično izvajao ’’jedan od tri najpoznatija vajara’’ Aleksandar Rukavišnjikov.
Što se tiče finansiranja ovog zdanja, građani još uvek nisu informisani koliko će spomenik koštati. Naime, navodi se da do 2023. godine javnost neće imati uvid u ove rashode, kao ni da li je spomenik plaćen iz državne ili gradske kase. (?!)
Komentari na ogromnu figuru Stefana Nemanje takođe ne idu u prilog tome što mu se ne zna cena, jer građani nisu oduševljeni onim što vide kada prođu pored nekadašnje Železničke stanice.
Činjenica je da spomenici, trgovi, šoping centri i sve ’’građevine koje ulepšavaju grad’’ jesu potrebne svakoj državi. Što zbog istorije, estetike, poštovanja predaka, mesta na koja možemo da odemo i da se opustimo. Ali da li nam je zaista sve to neophodno u ovom trenutku?
Znamo da je čitav svet već uveliko pogođen epidemijom korona virusa, znamo i da naša država nema baš najsjajniju ekonomiju i razvoj, isto tako znamo da većina građana Srbije živi na ivici siromaštva. Zašto se onda novac ulaže u ’’kule i gradove’’ kada te iste kule ne donose budžetu prihoda koliko su iziskivale rashoda, ili koliko bi donela neka domaća fabrika, ulaganje u poljoprivredu..
Radi podsećanja, nedavno je prodat Sava centar za 17 miliona evra firmi poznatog biznismena Miroslava Miškovića, a nedavno je u Skupštini Srbije izglasan rebalans budžeta koji predviđa izdvajanje za novu koncertnu dvoranu koja će koštati 120 miliona evra. 103 miliona evra je izgubljeno.
Zašto se taj novac nije iskoristio za renoviranje Sava centra, u budžetu bi zasigurno ostalo mnogo više od polovine u odnosu na sumu koja je izdvojena za tu famoznu koncertnu dvoranu?
Takođe, svakoga dana smo svedoci vapajima za pomoć roditelja čija su deca teško bolesna, a fale im ogromne sume novca za lečenje- koje jedino može da se obavi u inostranstvu. Ta nesrećna deca se leče humanitarnim donacijama i SMS porukama građana, u budžetu nema mesta za ove slučajeve..
Anketirali smo građane kako bismo videli šta oni misle o čitavoj situaciji sa ulaganjima u grad Beograd i zanemarivanju drugih gradova, kao i to šta oni smatraju da je prioritet kada se radi o sredstvima koje izdvajaju poreski obaveznici.
Po pitanju samih cena investicija građani su delimično upoznati koliko koštaju ’’poslovi’’ koje preduzima gradska vlast, neki su samo načuli, a ima i nekolicina onih koji ne znaju apsolutno ništa o novcu koji se izdvaja iz gradskih i državne kase.
Takođe, građani su se izjasnili, bar veći deo njih, da Srbiji i gradu Beogradu jesu potrebni muzeji, spomenici i kulturne ustanove, ali pored što su izneli to stanovište dodali su da bi novac trebalo da se ulaže u druge stvari poput infrastrukture u svim gradovima, lečenju dece, borbu protiv korupcije i sl...
Nesumnjivo je dobar deo njih stavio akcenat na medicinsku opremu, rekonstrukciju bolnica, otvaranje novih radnih mesta i ulaganje u poljoprivredu, ali s velikim nepoverenjem da će se to u skorijoj budućnosti i desiti.
Pitali smo građane i kako bi oni mogli da utiču na preraspodelu sredstava iz budžeta, s obzirom da se pokazalo da njihovi predstavnici u domu Narodne skupštine ne deluju u skladu s njihovim htenjima. Odgovori su bili uglavnom kratki i jasni- inicijativa, protesti, spomenuto je i najradikalnije- ’’promena vlasti’’.
(Glas javnosti)