Glas Javnosti

OVAKO JE BOJSI GOVORIO ZA SRBE KAD JE POSETIO BEOGRAD: Nikad u životu se nisam više izljubio, a jedna stvar ga je posebno "uhvatila" (FOTO)

Pop kultura
Autor: Glas javnosti

Prošle godine u ovo doba Džon Čalis, koji je danas preminuo, posetio je Beograd, ali i podstakao Bojsi-maniju, na koju je reditelj Lazar Vuković, filmadžija iz Velike Britanije koji je rođen na ovim prostorima, morao da odgovori. Snimio je dokumentarac "Bojsi u Beogradu".

U tom filmu Bojsi dobija priliku da istraži bogatu srpsku istoriju i otkrije zbog čega je, u svojim najtežim trenucima, ona neodvojivo vezana za"Mućke".

Čalis je tada posetio Beli dvor, Hram svetog Save, ali i ambasadu svoje zemlje u Beogradu, gde je za njega priređen "jedan izuzetno engleski" događaj. On takođe gleda u murale Del Boja i ostalih likova iz sitkoma, rasprostrte po celoj sprskoj prestonici, dobija svoj dres na Marakani, ali i odgovor na pitanje koje je postavio na samom početki - zašto su "Mućke" toliko popularne u Srbiji.

 

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Nigel Kinch (@realnigelkinch)

- Pre nekoliko godina upoznao sam ljude iz Srbije koji su mi kazali koliko su "Mućke" obožavane u vašoj zemlji - otkrio je Džon Čalis u emotivnom intervjuu, koji je dao za Telegraf.

- Nisam mogao da verujem, ali jedna poseta mi je dokazala da je tako. Kasnije sam upoznao reditelja i producenta Lazara Vukovića koji mi je predložio da o toj neobičnoj fascinaciji snimimo dokumentarac. Nikada nisam radio na takvom projektu, ali sam rado prihvatio. Pre svog dolaska, o Srbiji sam znao veoma malo, ali zapanjila me je njega bogata istorija. To je raskrsnica Evrope koja ima neverovatnu prošlost. Za mene je to bio put otkrivanja i jedna velika avantura. I jedva čekam da sve ovo sa epidemijom prođe i da mogu da se vratim.

Otkrio je da posebno voli da izgovori reč "Mućke" na sprskom:

- Da, mnogo mi se dopada kako zvuči. Neobično mi je koliko ljudi u Srbiji vole "Mućke", iako je jezik nekada prepreka da shvate sve nijanse humora u seriji. Srbi i Englezi su na neki način vrlo slični, tj. imaju sličan smisao za humor.

Neverovatno je kroz šta su Srbija i vaš narod prošli. Ljudi su toliko patili. Shvatio sam da su se "Mućke" tu emitovale u vremenima koja su bila jako teška i da je humor bila neka vrsta bekstva. Gledaoci u Srbiji su se masovno identifikovali sa Del Bojem, tj. sa njegovom upornom borbom da preživi. Del Boj je na neki način heroj običnog sveta. I ne samo on, nego i drugi likovi. Oni nisu loši ljudi, samo oni koji se bore da nešto postignu, da prežive čak i kada "mute". Gde god bih otišao, kazali bi mi: "O, moraš da upoznaš našeg Del Boja" . Drago mi je da vidim kako je Srbija sada u usponu.

 

O srpskim običajima
Jedan od najduhovitijih trenutaka filma "Bojsi u Beogradu" jeste onaj kada vas srpski običaj da se ljubimo tri puta zbuni.

- Nikad se u životu nisam izljubio koliko u u tih nekoliko dana provedenih u Srbiji. Kažem da su Englezi i Srbi u nekim slučajevima slični, ali istina je da su Englezi rezervisani. Mi vrlo pazimo kako se ponašamo i šta govorimo pre nego što nekoga dobro upoznamo. A onda sam došao u tu destileriju u Beogradu i odjednom me je sačekalo mnogo ljubljenja sa dvojicom muškaraca. Poljubac u obraz sa svakim od njih po tri puta. Nikada se nisam u životu toliko izljubio. Šarmantan je taj vaš običaj, vrlo šarmantan.

Na pitanje šta je na njega ostavilo najveći utisak u Beogradu, legendarni Bojsi je bez dvoumljenja odgovorio:

- Hram svetog Save, definitivno. Sva ta istorija! Tri puta su pokušavali da ga izgrade i dva puta su ih sprečavali. Ali sada se hram uzdiže. Kripta je prelepa, a jedva čekam da vidim kako će iznutra izgledati hram kada ga završe. Na poklon sam dobio delić mozaika koji dobro čuvam. Obećali su mi da, kada ponovo dođem, moći ću da ga dodam tamo gde nedostaje. Bilo mi je vrlo duhovito kada sam pitao sveštenika kada će radovi biti gotovi, a on odgovorio: "This time next year...". Dodao sam "bićemo milioneri", a on je kazao: "Ne, ne, završićemo hram".

"Uhvatila" ga rakija

- Aah, rrrrakija. Naravno, Srbi i rrrakija. Naučio sam kako se pravi, to mi je bilo jako zanimljivo. Nisam neki ljubitelj brendija, ponekad popijem šašicu uz kafu pre doručka. U filmu smo probali nekoliko vrsta i mislim da mi se ona od šljive najviše dopala. Moram da priznam, nisam očekivao da rakije budu toliko jake. Malo su me "uhvatile". Moji domaćini su se šalili kako moram da popijem flašu pre i posle ručka. Mislim da bih nakon tog eksperimenta završio u bolnici.

(Glas javnosti/ Telegraf)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR