Pokušao je, priča, da se vrati nazad, razmišljajući da ide po testeru, ali je i u povratku naišao na drvo koje se, u međuvremenu, obrušilo na put.
Tako zaglavljen , bez signala mobilne mreže, išao je oko 5 kilometara pešice dok nije dobio signal i pozvao kolege u pomoć.
-Kolega Ivan Davinić i ja smo otišli po Srđanovu testeru kod njega kući i krenuli mu u susret. Kad smo ga sreli, počeli smo da uklanjamo drveće s puta i tako stigli do pacijenta- kaže šef voznog parka vlasotinačkog Doma zdravlja Zoran Kocić.
Pacijent iz Lipovice transportovan je bez dodatnih problema u leskovačku bolnicu, na hemodijalizu.
Vozači hitne pomoći, vozači pri domovima zdravlja i bolnicama jesu deo zdravstvenih ekipa i to veoma važni jer su zaduženi da bezbedno prevezu bolesnike i zdravstvene radnike do odredišta, a često se u tom poslu nađu i kao druga vrsta podrške i pacijentima i lekarima i sestrama, pa je i njihova odgovornost velika.
Međutim, država je na njih zaboravila, bolje rečeno, ne vidi ih. Da nije tako, ne bi im pre nekoliko godina smanjila plate i svela ih na minimalce.
Vozači su, posebno u pandemiji korona virusa, pokazali hrabrost i solidarnost, što je mnoge koštalo zdravlja, odnosno, oboljevanja od zaraze jer su i oni u direktnom kontaktu sa obolelelima. Država ih ni u ovoj situaciji ne prepozanaje. Još primaju minamlce.
To su i, inače, ljudi velikog srca, a priča gore je samo jedna od mnogih koja svedoči o njihovom požrtvovanju i snalažljivosti.
(Glas javnosti/Jugmedia)