Bečki kanalizacioni sistem projektovan je tako da odvodi kišnicu dosta brzo. Gotovo 90% voda u kanalizaciji otpada na padavinske vode, dok preostalih 10% čine otpadne vode. Pritom je kišnica uglavnom čista i može se iskoristiti, a umesto toga završava u uređaju za prečišćavanje otpadnih voda.
Prihvatljivije bi rešenje bilo upijanje padavinskih voda u tlo preko zelenih površina, odakle kasnije može ispariti i tako rashladiti okolinu. Osim toga, kišnica se može koristiti za zalivanje umesto pitke vode. To pozitivno utiče i na podzemne vode, ističe Kristijan Hartel, šef za prostorni razvoj iz Odeljenja za zaštitu okoline Grada Beča, prenosi portal Pametni gradovi.
U sklopu različitih pilot-projekata proteklih godina se testiraju brojna rešenja
Održivim upravljanjem kišnice austrijska prijestonica nastoji da promeni dosadašnju praksu i zadrži te iskoristi više padavinskih voda na lokalnom nivou, u stambenim područjima. Problem u gradovima je taj što površine često prekrivaju materijali poput asfalta ili betona koji ne propuštaju vodu.
U sklopu različitih pilot-projekata proteklih godina se testiraju brojna rešenja kao što su, na primer, ozelenjavanje krovova, širenje zelenih površina ili takozvani princip grada-sunđera.
Kod takvog principa se ispod popločane površine postavlja sloj šljunka i sitnijih čestica te se stvara više prostora za širenje stabala u tlu. Umesto u kanalizaciju, kišnica se usmerava u taj sloj koji ih poput sunđera upija i zadržava, što stablima i tokom vrućih letnjih dana omogućuje snabdevanje dovoljnom količinom vode.
Upijanje kišnice u tlo takođe rasterećuje kanalizacioni sistem na koji mogu uticati obilne padavine. Iz tog razloga u gradu postoje i rezervoari za kišnicu koji se koriste za njeno kratkotrajno zadržavanje za vreme jačih padavina.
Protekli jul bio je jedan od 20 najsušnijih u istoriji merenja u Beču. Upravo za vreme leta s tako malo padavina potrebno je maksimalno iskoristiti svaku kap, dodaje Hartel.