Tako zbori sin dobrovoljca na Solunskom frontu, koji je kao treće od desetoro dece, svet ugledao pre jednog veka u Karađorđevu, gde su mu roditelji stigli iz Like posle Prvog svetskog rata. A za mnoge Srbobrance ova starina znana je kao nastavnik Ljuba. Nakon što je preživeo logorske dane u mađarskom Šarvaru, završio je Učiteljsku školu u Somboru, radio u Srebrenici i Bratuncu, potom i u Lovćencu i Srbobranu.
"Imam dosta đaka. Sa mnogima održavam kontakt. To je prijatno. Znaju oni mene i s ove i s one strane", kaže Ljubomir.
Na Konferenciji prosvetnih radnika u Turiji 1957. rodila se ljubav između Ljubomira i Olge, učiteljice iz Srbobrana. Deceniju kasnije napravili su kuću iz koje i sada izgledaju na centar bačke varošice.
Olga navodi: "Nikada se nismo svađali. Ja sam bila malo eksplozivnija, ali on je to podnosio. Lepo smo živeli i slagali se. I kada je reč o deci, imali smo iste poglede na njihovo vaspitanje".
Njihova dva sina žive u Australiji, a oni u dokolici često zajedničkim snagama rešavaju ukrštene reči. U stvari, dok imaju jedno drugo, kako bi rekao pesnik Brana Petrović, reči se same rešavaju.
Glas javnosti/R06S