U patrijarhovoj kući pod Kablarom ne živi niko, povremeno tu navrati njegov unuk sa porodicom kada dođe iz inostranstva, a obilazi je i čuva baka Desa, koja živi u neposrednoj blizini.
- Udala sam se za Vikoma 1956. godine, Bato je tada živeo u Beogradu, radio je u nekom veoma uspešnom trgovinskom preduzeću. Studirao je Bogosloviju, kod nas je često dolazio, bio mi je kao brat, kaže Desanka Gavrilović (88), snaha patrijarha Irineja, koja dodaje da joj je Miroslav Gavrilović, kako je patrijarhu Irineju nekada bilo svetovno ime, pomagao u svemu.
- Pomagao mi je oko dece, ništa mu nije bilo teško. Pomagao mi je da nahranim i povijem decu. Teško sam podnela kada se zamonašio, taj njegov put mi je teže pao nego smrt brata, ali tako mu je bilo zapisano, šta ćeš, moj Bato... Mnogi rođaci mi zameraju što ga i danas zovem Bato, ali on je na to samo odmahivao rukom i moje reči dočekivao s osmehom. Mnogo mi je teško palo kad sam čula da je bolestan, ne daj Bože da doživim da umre - kaže.
(Glas Javnosti/Kurir)