On je na svom Fejsbuk profilu objavio tekst koji je nešto najrealnije što još uvek niko nije priznao, a mi ga prenosimo u celosti:
- Sad bi svi da beže na selo, da tamo zdravo jedu i piju, da vide roditelje, šetaju po prirodi, sakriju se od virusa, a kad stignu na mesto na kom je nekad bila kuća, shvate da tamo odavno ničega nema. I nemojte se tad iznenaditi ako naiđe neki stranac, pa vas na lošem srpskom odatle otera. Tu kuću i zemlju ste prodali da biste renovirali garsonjeru na Vračaru koja prokišnjava, kupili diplomu i nabavili devojci novu zadnjicu, a za ostatak strpali roditelje u staračke domove.
Pristali smo da prodamo vodu, pijace zamenili Lidlom, porodicu seksualnim slobodama, zemlju koja nas hrani smo zapustili službovanjem po kancelarijama, decu kućnim ljubimcima, prijatelje imamo još samo na društvenim mrežama, proterali smo umetnost i kulturu, jer ne želimo da nas išta budi iz ovog košmara koji svojevoljno živimo bez ikakvog dobrog razloga. Politika jeste kriva za ubistvo onoga što se nekad zvalo Srbijom, a mi smo krivi što to nismo sprečili- napisao je Ružić.
Korona jeste poremetila sistem vrednosti, ali nas je bar na kratko podsetila kako smo možda želeli i kako je trebalo da živimo, a najviše nas je podsetila na to koliko sebični ljudi mogu da budu.
"Glas javnosti" je kontaktirao Ministrarstvo za brigu o selu, ali izgleda da tamo niko brige nema, jer je telefon zauzet već nekoliko sati.
Pitanje je, da li možemo ispaviti ono što je već urađeno, tako što ćemo početi da nadoknađujemo propušteno, sebi, drugima, svojim izvorima i pravim vrednostima?
(Glas javnosti)