Govoreći o izazovima s kojim su se suočavali srpski patrijarsi kroz i20. vek pravoslavni publicista i profesor književnosti Vladimir Dimitrijević je u razgovoru za „Glas javnosti“ kazao da „i novog patrijarha čekju brojni izazovi“.
- Patrijarh Dimitrije je sa svojim narodom preživeo albansku golgotu i Prvi svetski rat, patrijarh Varnava je umro verovatno tako što je otrovan u doba konkordatske krize, odnosno nametanja vatikanske prevlasti u Kraljevini Jugoslaviji. Patrijarh Gavrilo je od 1941. do 1945. godine bio pod nemačkom stražom. Kada se vratio u Titovu Jugoslaviju imao je žestoke sukobe sa komunistima koji su crkvi oduzeli sva javna prava. Posle njega je došao patrijarh Vikentije za koga su komunisti verovali da će ispuniti njihove naloge. On je po svemu sudeći otrovan zato što je odbio da prizna autokefaliju pravoslavne crkve u Makedoniji na nekanonski način – podsetio je Dimitrijević na sudbine srpskih patrijarha kroz 20. vek.

On je naveo da je patrijarh German „plivao, napravio je neke nepopularne poteze kao što je raskol u Americi, ali nije dozvoljavao da komunisti do kraja manipulišu SPC“.
- Posle Germana došao je patrijarh Pavle, koji je na čelu SPC bio u najtežem mogućem trenutku, vremenu građankog rata u bivšoj Jugoslaviji. Zahvaljujući njegovoj molitvi, pobožnosti i čestitosti bio je pravi uzor srpskom narodu, što se videlo i na dan njegove sahrane po broju ljudi koji ga je ispratio. I patrijarh Irinej je živeo u turbulentnom vremenu kada je Patrijaršija u Carigradu izazvala veliki raskol u pravoslavlju – kazao je profesor Dimitrijević.
Govoreći o dolasku novog patrijarha on je istakao da mu „neće biti lako“.

- Novom patrijarhu neće biti lako, ali pred sobom mora da ima Svetog Savu kao uzornog episkopa i poglavara SPC, čoveka koji je umeo da vodi našu crkvu između Istoka i Zapada,da sačuva njen pravoslavni identitet, učvrsti ono što je u našem narodu vredno i ono što će postati osnova Svetosavlja. Kako će se to razvijati , videćemo dalje. U svakom slučaju sve sile koje žele da rasture srpski narod i da ga odvoje od njegovog identiteta, radiće protiv SPC. Mi ne možemo uvek da se vadimo na to da su samo spoljne okolnosti ono što nam smeta. Neophodno je duhovno i morlano pročišćenje crkve i svih njenih struktura. Potrebna nam je katarza , svecelo pokajanje od običnih vernika do episkopa koji moraju da shvate da je njihovo služenje iznad običnog zamaljskog služenja. To nije zemaljska , materijalna stvar, to je nešto u čemu svaki episkop treba da bude ikona Hrista. Ne, samo simbolički kada služi liturgiju nego i da svojim životom ikonizuje Hrista, kao što je činio Patrijah Pavle koji je svojom smernošću i skromnošću svim pravoslavnim Srbima pokazao šta znači biti hrišćanin i zbog čega su Srbi išli za takvim čovekom, kao prvim među jednakima – naveo je profesor Dimitrijević.

On je istakao da „ekumenizam i modernizam, od kojih bi se trebalo posebno čuvati, što predstavlja veliki iazazov i za novog patrijarha, ali i za sve nas, razaraju pravoslavlje i ne samo srpsko, već i ostale pomesne crkve stotinu godina“.
Vladika Porfirije koji je rukopoložen danas u Sabornoj crkvi u Beogradu je 46. izabrani patrijarh Srpske pravoslavne crkve.
(Glas javnosti)