U nabavku pre svitanja. Pred prodavnice i pre otvaranja. Uz maske i rukavice, pa i propisano rastojanje, za mnoge je ovo tek četvrti izlazak iz kuće u skoro mesec dana. Za televiziju N1 govorili su neki od penzionera koji su išli u kupovinu.
"Ne mogu da spavam", kaže Tatjana Munćan, penzionerka iz Novog Sada.
Ona je dodala da sve ovo oko kupovine stresno deluje i da svaki put jedva čeka da izađe.
Nedeljko Milošević, penzioner iz Novog Sada, kaže da je dosad dva puta išao u kupovinu, ali da nikad ovakva gužva nije bila.
"Valjda zato što 60 sati ne može da se pazari. Šta ako se ne vratimo do 7 sati u stan? Plaši me to", kaže on.
Na pitanje kako izgleda život u četiri zida, penzioner iz Novog Sada Franja Pezdan odgovara - tužno.
"Jako tužno, za nas od 65 godina starosti", kaže on.
"Stanem na prozor, pa malo udišem vazduha. Najvažnije je da dođe da mi sin prošeta mog kućuša", odgovara Mirjana Kurbalija, penzionerka iz Novog Sada.
Porodica, volonteri, kol centri – sistem je uspostavljen kako ni u čemu ne bi okudevali. Ipak, jedno se ne može izbeći - zatvorenost u četiri zida.
Dimitrije Baguva, penzioner iz Novog Sada, konstatuje da nije dobro ulenjiti se.
"Politiku čitam već preko 50 godina, pa mi nedostaje, ali šta je tu je", rekao je on.
"Vežbam elementarne vežbe, nemam više živaca da čitam", navodi Pezdan.
"Inače smo puno vremena provodili u kući, sputava", kaže Munćan.
Izjave epidemiologa da smo u piku epidemije, ali i da se svetlo na kraju tunela nazire, plaše koliko i ohrabruju. Za ove ljude važno je pitanje - koliko još?
-Nazirete li vi kraj?- bilo je pitanje novinara N1 televizije.
Munćan: Početak kraja, da.
Brašno, ulje, šećer. Torbe pune namirnica sa kojima će se izgurati još jedna nedelja u izolaciji. Vraćaju joj se i pre nego što napolju dočekaju svitanje.
Izvor: N1