Sveta Petka u srpskom narodu veoma je poštovana i cenjena, pogotovo među ženama čijom se zaštitnicom smatra.
Svetu Pretku proslavio je njen podvižnički život u pustinji, ali i mnogobrojna čuda koje je, kako kažu verovanja, učinila posle upokojenja, a prema rečima vernika, čini ih i dan danas.
Njen kult neguje se vekovima u jugoistočnoj Evropi, kako kod Srba, tako i kod Grka, Rumuna, Bugara, a poštuju je i pojedini nehrišćanski narodi na srednjem istoku.
Vernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja.
Po predanju, Sveta Petka je srpskog porekla, i potiče iz imućne i pobožne porodice. Rođena je u Epivatu u Trakiji, između Silinavrije i Carigrada, krajem 10. ili početkom 11. veka. Na ikonama je predstavljena u monaškoj odeći sa krstom u ruci.
Bila je usamljena, mnogo godina je provela u pustinji, a prema predanju, javio joj se anđeo i usmerio je da širi Hristovu veru. U doba pozne starosti poslušala je glas anđela, ostavila pustinju i vratila se u Epivat. Tu je poživela još dve godine u neprestanom postu i molitvi.
Nakon što se, prema predanju, svetiteljka u snu javila nekom Georgiju i Jefimiji, hrišćani iz Epivata pronašli su njene mošti i preneli ih u hram Svetog Petra i Pavla. Njene čudotvorne mošti prenošene su od tada mnogo puta.
"Pomozi Bože, Sveta Petko i Sveta Nedeljo, oprosti nas ako smo što pogrešili; pomozi mi i sačuvaj me Bože od tuđe bede neviđene; sačuvaj me od rđavih misli; pomozi sutrašnji danče; daj Bože zdravlje, dobro da spavam, rđavo da ne snim, već smilje i bosilje; daj Bože zdravlje, sreću i napredak i da zdravi i živi dočekamo sutrašnji dan."
U Carigrad, pa u Trnovo, a onda su opet vraćene u Carigrad, pa odatle u Beograd. Sada se njene mošti nalaze u rumunskom gradu Jašiju, a mali prst na Kalemegdanu.
Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno preneo mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenete, po zapovesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.
Kneginja Milica uspela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu. Sultan Sulejman Drugi preneo je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad.
Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je preneo u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gde su i danas.
Na grobu Svete Petke, kaže legenda, događala su se razna čudesa. Pored njenih moštiju u Jašiju vernici se najviše mole za isceljenja od raznih bolesti, spas od opasnosti, ratova, surove smrti…
Prepodobna mati Paraskeva, zaštitnica i čudotvorka, posebno je omiljena svetiteljka među Srbima.
Narodna verovanja kažu da na današnji dan ne sme da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, a pogotovo to ne treba da rade žene. Mnogi koji veruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice. Ali, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kad god porodici preti neka nesreća.
Javlja se i upozorava svoje vernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku, na njen dan, 27. oktobra mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hleb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan. Potom popiju vodu sakupljenu s izvora uz manastire posvećene njoj. Ta se voda naziva adžijama.
Njome u ponoć treba ugasiti i sveću koja se taj dan, drži upaljena 24 sata. Sveća se čuva do sledeće slave jer ima svojstvo zaštitnika.
U Srbiji je veliki broj lekovitih izvora dobio ime po Svetoj Petki, a jedan od njih je u Beogradu, na Kalemegdanu, pored crkve posvećene ovoj velikoj svetiteljki, gde su njene mošti dugo počivale.
Veruje se da se na Kalemegdanskoj tvrđavi nalazi čudotvorna voda koja leči one koji je uzimaju s verom u Boga i ljubavlju prema Paraskevi. Kapela Svete Petke je podignuta na tom izvoru za koji se veruje da isceljuje očne bolesti i u tu se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.
I u beogradskom naselju Železnik nalazi se još jedan izvor Svete Petke za koji vernici tvrde da je lekovit i čudotvoran.
(Glas javnosti)