Rezultati istraživanja upozoravaju da čak 77 odsto ispitanih smatra da Republika Srbija ne vodi računa o položaju LGBTI+ građana i građanki.
Tome u prilog govore činjenice da 82 odsto ispitanika smatra da Srbija nije dobro mesto za život LGBTI osoba i da se tek 14% njih oseća slobodno da izrazi svoj identitet.
Kao i prethodnih godina, nasilje je na vrhu liste problema sa kojima se LGBTI+ osobe svakodnevno suočavaju.
Čak 59% ispitanih navelo je da je u poslednjih godinu dana bilo izloženo nekom obliku nasilja. Posebno zabrinjava podatak koji ukazuje na učestalost seksualnog nasilja što prijavljuje 14% ispitanih. Emocionalno nasilje je i dalje najučestaliji oblik nasilja nad LGBTI+ osobama i doživelo ga je 56% učesnika i učesnica u istraživanju.
Kada je u pitanju fizičko nasilje, pokazuje se isti nivo izloženosti kao i u prethodnom ciklusu istraživanja 2018. godine, tj. ovaj oblik nasilja prijavilo je osam odsto ispitanih.
Fokus ovogodišnjeg istraživanja bio je, kako navode, i na sagledavanju položaja LGBTI+ osoba u oblasti rada i zapošljavanja.
Rezultati pokazuju da 16 odsto LGBTI+ radnika koji su tražili posao smatra da je u poslednjih godinu dana bilo diskriminisano, dok 24% smatra da je bilo diskriminisano na radu.
Međutim, kako se ističe u saopštenju, uznemirava podatak da čak 92 odsto učesnika i učesnica u istraživanju smatra da postojeći mehanizmi ne mogu da im garantuju zaštitu, dok 53 odsto smatra da poslodavci ne sankcionišu delotvorno diskriminaciju u radnom okruženju.
Visok stepen nepoverenja LGBTI+ građana i građanki u državu i postojeće mehanizme zaštite od nasilja i diskriminacije, kao i nedovoljna informisanost ključni su faktori koji dovode do toga da LGBTI+ osobe nisu spremne da koriste raspoložive mehanizme zaštite. Kao osnovne zahteve prema državi LGBTI+ građani i građanke izneli su unapređenje zakonodavnog okvira, pre svega regulisanje istoplonih zajednica, unapređenje mehanizama zaštite od nasilja i diskriminacije, podizanju svesti opšte populacije o ravnopravnosti i unapređenje uloge obrazovanja u oblasti razvoja tolerancije i zaštite od diskriminacije LGBTI+ učenika.
Kako bi se unapredio položaj LGBTI+ građana neophodno je da državne institucije hitno preduzmu konkretne mere kojima bi demonstrirale veću posvećenost zaštiti ljudskih prava LGBTI+ osoba.
Isto tako poslodavci treba kontinuirano da rade na unapređenju mehanizama zaštite u radnom okruženju kako bi se ostvarila puna uključenost u tržište rada i obezbedilo pravo na dostojanstven rad.